Ima mnogo misitfikacije, zamagljivanja i namerne upotrebe "nejasnog" govora kad je bilo koji porez u pitanju (ne samo kod nas, ali mene zanima - kod nas, prvenstveno).
Otkud nam uopšte porez, bilo koji i bilo kakav?
Najtačniji i najopštiji odgovor bi bio:
- poreza bilo oduvek (raznog u raznim istorijskim epohama), ali začetak ovakvih oblika poreza kakve danas poznajemo (i ne volimo) je krajem XVIII veka, Engleska, a za finansiranje ratova
Šta je porez (kako god ga prikupljali)?
- novac koji je na zakonit način prikupljen od svih građana u nekoj državi, a određen (opet na zakonit način) za trošenje samo nekim građanima (ili delovima društva i države od kojih koristi imaju svi građani)
Kako, koji i kakav porez plaćamo danas?
- čim se jutrom probudimo, počinje plaćanje poreza: uključimo sijalicu, plaćamo PDV na trošenje električne energije, odemo u kupatilo, plaćamo PDV na troškove snabdevanja vodom, odemo u radnju po hranu (ili bilo šta drugo), plaćamo PDV na svaki proizvod, uđemo u gradski prevoz, plaćamo PDV, kupimo gorivo na benzinskoj pumpi, plaćamo porez, kupimo cigarete (ako volimo duvan) plaćamo akcize (porez na potrošnju), ako imamo nekretninu u vlasništvu, plaćamo porez na nekretninu (taj je posebno neprijatan, jer za razliku od ovih drugih, koji su nam "manje vidljivi", za porez za nekretninu moramo naći gotov novac, direktno iz džepa niko ga ne voli), ako smo zaposleni, od naše ukupne (bruto) plate plaćamo doprinose za zdravstvo i za penzije, ako spadamo u društvo poslodavaca, plaćamo poreze na dobit, ako zarađujemo više od zakonom propisanog iznosa, plaćamo porez na prihod, ako prodajemo ili kupujemo nekretnine, plaćamo porez, ... i nisu navedene baš sve "vrste" poreza, ali većina - jeste.
Šta je poreska politika bilo koje države?
- odrediti zakonima OD KOGA i KOLIKO i KAKVIH poreza se prikuplja, pa onda takođe zakonima NA ŠTA, NA KOGA i KAKO se tako prikupljeni novac troši
Sav prikupljeni novac stiže u BUDŽET države, a ako se za budžet kaže da je "u deficitu", to znači da se izračunalo da NE MOŽE da se prikupi dovoljno novca za sve namene koje je država odredila zakonima za trošenje, to znači da fali novaca, a taj se problem može rešiti ili pozajmljivanjem (zaduživanjem) da bi bilo dovoljno novca, ili zakonima kojima država prekida finansiranje nekih namena (stečenih prava).
U našem budžetu (kao i u većini modernih država) najveći deo potrebnog zajedničkog novca potiče od PDV (poreza na dodatu vrednost), od akciza (poreza na potrošnju posebnih vrsta roba, duvan, alkohol i slično) i od poreza na imovinu (nekretnine) u privatnom vlasništvu, poreza na dohodak građana i dobit preduzeća
Za 2013 UKUPAN PORESKI prihod u budžetu Srbije je planiran na:
761, 5 milijardi dinara
od toga prihod od PDV je:
404 milijarde dinara
od poreza na dohodak građana:
48,7 milijardi dinara
od poreza na dobit preduzeća:
48,1 milijarda dinara
od akciza
217, 3 milijarde dinara
(ne navodim sve, postoje podaci i za 43,4 milijarde dinara po osnovu drugih poreskih prihoda)
Dakle - tako u brojkama izgleda "prepričan" jedan od početnih odeljaka ovog teksta u kom nabrajam koje i kakve sve poreze plaćamo čim se probudimo.
Mi svi finansiramo sve što smatramo dobrim i potrebnim funkcijama države: sudstvo, školstvo (od predškolskog do univerzitetskog), policiju, tužilaštva, zdravstvo (od osnovnog do bolničkog i specijalističkog), socijalnu politiku, razne vrste subvencija (od poljoprivrednih do onih za zapošljavanje), kulturu, sport, vojsku, infrastrukturu (lokalne, regionalne puteve, grejanje, vodovode, struju,...), zaštitu životne sredine, istraživanja, sve institucije na osnovu Ustava, nezavisna i regulatorna tela, ... i naravno svi zaposleni svoje penzione doprinose.
Nedostatak novca za sve zakonom zapisane potrebe nalazi se ili:
1. u de facto smanjivanju stečenih prava (štednja) ili de iure smanjivanju stečenih prava (zakonima kojima se ukidaju stečena prava) ili kombinacijom ove dve mere (otpuštanja zaposlenih u budžetskim sektorima i smanjivanje broja korisnika budžetskih prava)
2. zaduživanjem (raznih vrsta)
Spomenula sam porez na imovinu kao "najnepopularniji porez" jer od građana zahteva gotov novac u određenom roku, pa je naš stav o tome da "nam neko uzima novac iz džepa" snažniji nego u svakodnevnom, manje vidljivom plaćanju drugih vrsta poreza (slično je kod registracije vozila ili sličnih vrsta "poreskih davanja"). Kod poreza na imovinu tačno se zna suma koja se za porez plaća, kod svih drugih vrsta koje neprekidno plaćamo u toku dana, ta nam suma (po prirodi stvari) ostaje "skrivena".
A kolike su te "skrivene" sume? (koje niko "ne sakriva", već se jednostavno ne vide svaki dan, kao iznos)
Jedan od primera je ukupan iznos doprinosa za zdravstvo koje svaki zaposleni izdvoji tokom svog radnog veka, do penzije i ta suma iznosi oko 2 875 000 dinara ili oko 25 000 evra, od svoje sopstvene bruto zarade.
Drugi primer je malo karikutaralan, ali daje jednu "skrivenu" brojku, naime kada bismo svi mi što volimo duvan (SVI u državi) ostavili cigarete u jednom danu i tako prestali da kupujemo cigarete, državni budžet bi ostao bez oko najmanje 60 miliona evra prihoda od akciza ili oko 7 milijardi dinara (što bi bio dodatni deficit koji bi se morao "pokrivati")
Cilj svake poreske poliitke je da bude takva da na najpravedniji mogući način i prikuplja prihode i da zna koliki oni mogu biti, cilj svakog zakonitog rashoda, odnosno trošenja prikupljenog novca je da svaki dinar bude utrošen na najbolji mogući način uz najjasniju, najvidljiviju i najlakšu moguću kontrolu načina trošenja tog novca.
A da bi kontrola uopšte bila moguća - javnost ima pravo da zna kakvi su, koliki su i kako se svi mogući porezi prikupljaju, javnost ima pravo na takve informacije bez mistifikacije i populizma, bez "komplikovanog" jezika koji malo ko razume i bez zavodljivih neistina o tome "koliko i kako se novac prikuplja i kako se troši". Jer zavodljive neistine o prirodi poreza mogu odvesti samo ili u još lošiju poresku politiku ili u veliki otpor poreskim reformama tamo gde bi trebalo da ih bude.
Ako ste ovog trenutka budni, u nedeljnom prepodnevu ok 11h, od jutros ste, "nevidljivo i skriveno" ili i "vidljivo i očito" dali za porez u proseku bar oko 200 dinara. Znam da prosek ovde nije baš poželjan podatak jer je neko dao 20 dinara, a neko 380 dinara, ali tu sumu navodim samo kao ilustrativni podatak da porez plaćamo svakog dana, stalno.
Zato je potrebno što više jasnih, jednostavnih informacija o tome koji, kakav i zašto uopšte porez.
Jedino tako je moguća i prava poreska reforma i dobra kontrola trošenja poreskog, javnog novca.
post scriptum:
unapred se izvinjavam i makroekonomistima i finansijskim znalcima svih vrsta na svakoj nepreciznosti koju u ovom tekstu uoče, kao i svima koji bi imali zamerku zašto ne spominjem i monetarnu politiku, i unapred svima dajem za pravo za svaku opasku takve vrste, razlog tomu je želja da se o porezu, a za početnike, sve kaže na najjednostavniji mogući način, a svaki i svačiji prilog je dobrodošao da se ta i takva jednostavnost poboljša