Čini mi se da su omiljene aktivnosti u zemlji u kojoj živim:
Pretpostavljam da je moj problem u tome što sam nepopravljivi optimista, što nekoga može i iritirati, no ovog puta nešto me muči već duže vreme.
Tokom samo dve nedelje sam dobila tri veoma slična pitanja od ljudi koji se međusobno ne poznaju. Prvo od drugarice: „Ti sigurno znaš kako da nabavimo pare za lečenje?" Dete njene drugarice, koju ne poznajem, ima cerebralnu paralizu. Dobro reaguje na vežbe, samo roditelji nemaju dovoljno novca da nastave sa njima. Pitanje za mene je šta savetujem roditeljima, kako da dođu do novca za redovnu fizikalnu terapiju. Dostavili su mi i obimnu medicinsku dokumentaciju sa kojom ne znam šta da radim, niti imam ideju kako da pomognem.
Posle dva-tri dana, koleginica mi upućuje slično pitanje: da li imam preporuku za nju i njenog brata, čije dete boluje od xxxxx bolesti (xxxxx znači da nisam zapamtila dijagnozu), gde i kako da nastave lečenje i, ponovo, šta savetujem.
A onda mi stiže e-pošta od roditelja koje ne poznajem (i ne znam gde su našli moju adresu) sa opširnom medicinskom dokumentacijom deteta kome je potrebno lečenje u inostranstvu, sa pitanjem da li mogu da im pomognem da nabave novac za lečenje.
I više nisam mogla da klikćem mišem na „ignore". Rezultat prestanka ignorisanja je ovaj tekst.
Primetila sam dve stvari: da je potreban novac i da nedostaju odgovarajuće informacije. Moja ideja nije da pokrenem prikupljanje novca za ovu decu, pošto ne znam kako se to radi, a verujem da je važnije naučiti ljude da pecaju, nego im poklanjati ribu za večeru. Umesto toga, postavljam pitanje: šta mi kao pojedinci možemo da uradimo i da pomognemo kako bi lečenje i potrebne informacije bili dostupniji svima kojima su potrebni.
Verujem da će mnogi reći da je za ovo odgovorna država, sa čime se slažem. Sistemsko rešenje je neophodno, ali živimo u ovoj zemlji i smatram da kao njeni građani možemo makar malo da doprinesemo da se stvari pokrenu i promene.
Samo, društvo se sastoji od različitih društvenih grupa sa različitim pogledima na svet, različitim potrebama i ciljevima.Društvo je dinamičan sistem koji može i mora da se menja u skladu sa potrebama građana, a menjaju ga sami građani, pa se može i reći da je društvo onakvo kakvim ga mi napravimo, kako našim delanjem, tako i nedelanjem. Potpuno sam društveno neaktivna i u mom okruženju nema onih koji su društveno aktivni. Zašto?
Zašto nismo društveno angažovani i zašto se ne borimo za našu istinu, ali sa svešću da ona nije niti dobra niti primenljiva na sve. Ako se mi ne borimo za ono što mi mislimo da je ispravno, zašto bi to neko drugi radio?
Nemam jasnu ideju šta sve može da se uradi i znam da su ovde mnoge stvari teške, ali ne postoji zakon koji zabranjuje da probamo nešto da promenimo.
Zato pucajte!