Ima u filmu "Mr Montenegro" Dušana Makavejeva ona scena u kojoj pred zoru u "Zanzi baru", gastarbajterskoj krčmi-Vavilonu u predgrađu Stokholma, brat bratu zbog varanja na kocki nabije nož u čelo. Opšta frka, sirene, hitna pomoć, iznose ranjenika, panika pred skorim dolaskom policije, a onda neko drekne - STOP!Jedna slika za uspomenu!
Svi stanu kao zaleđeni - emigranti, personal, pijanci, bolničari i u sredini, na počasnom mestu, ranjenik kome iz čela viri samo drška čakije. I poziraju.
Iz nekog čudnog i nedokučivog razloga ova mi je scena prva asocijacija na velebnu incijativu našeg predsednika vlade o ustanovljavanju Dana zajedničkog žaljenja. I ne samo ta scena, nego i Pirke Honolulu, prase na ražnju, i tenkić sa falusom koji zuji salom, i stajling Bore Todorovića na stokholsmskom aerodromu.
Ne bih umeo tačno da opišem šta se to desilo u lavirintu moje podsvesti da se pojave ovakva čudesa, no pretpostavljam da je bar jedan od razloga nesposobnost da se shvati šta se zaista krije iza velike državničke inicijative koja to, jelda, nesumnjivo jeste.
Sa indignacijom, naime, odbijam da prihvatimn najlakše objašnjenje da je Aleksandar Vučić, u stvari, imao ideju da se izabrani predstavnici ovdašnjih naroda samo goli na livadi uhvate za ruke, tri puta uzviknu uglas "Mir, mir, mir - niko nije kriv!" i onda puštaju golubove i balone.
U pokušaju da ipak proniknem u dublji smisao inicijative pokušao sam da nekako zamislim koji bi to, za početak, datum mogao biti koji bi svi prozvani prihvatili. Božić, katolički ili pravoslavni, Kurban-bajram? Dan emitovanja Špegeljevog stendapa? Proglašenje nezavisne Slovenije? Prve mobilizacije, pucanja na svaotve, prve granate ispaljene na Sarajevo, neki od vukovarskih dana, Kravice, Srebrenice? Nova godina? Ili bilo koji dan u Limburgu?
I gde bi taj performans bio održan? Ko bi pisao scenario, ko bi govorio, šta i kojim redom? I čemu bi sve to, u stvari služilo? Vesna Pešić je, naime, možda u pravu kad kaže da je inicijativa ionako za uši Angele Merkel. No to sigruno nije tako čak i ako je tačno. Dakle, koje bi to ekonomske, političke, mirovne, pravne aspekte ova inicijativa osvetlila, ostvarila, poboljšala a da ih evo dvadeset godina nevladin i vladin sektor, što za grantove što za zajmove i poneku podršku - ne drndaju po svim ovdašnjim zemljama i inostranstvu? Što vlasnici i korisnici žrtava nisu već desetinama puta po prvi put u istoriji premleli i prežvakali?
Prosto ne mogu da prihvatim da je u pitanju prizemno skupljanje političkog sitniša koje kao državničko prihvataju samo Nebojše, a ne shvatamo Hašim i ja.
Nemoguće je da je u pitanju samo džirlo državnik za džirlo analitičare i džirlo narod. Zato sa nestrpljenjem iščekujem momenat kad će i nama niščima biti otkriven duboki smisao velebne zamisli. I istovremeno strepim od mogućnosti da je ipak Vučić samo još jednom ispao Vučić a da je glavna ideja zaista bilo ono puštanje golubova i balona.