Ko se seti, seti a ko ne, davno sam ovde objavio tekst u kojem sam napisao da bi u Ustav, u deo o ljudskim pravima, morao da uđe i zakon o pravu na OSAMU!
OSAMA i SAMOĆA su dve dijametralno oprečne kategorije!
Osama je nešto što je neophodno svakom čoveku, ženi i muškarcu. Posebno kada uzmemo u obzir galimatijas u kojem živimo i sveopću negativnu kakofoniju od koje ti se čini da će ti uši otpasti kao dudinke, da će ti mozak eksplodirati, da ćeš se raspasti na najsitnije deliće. Osama je način da budemo sami sa sobom, da uronimo u sebe odbacivši i za trenutak zaboravivši okruženje, osama je pokušaj samoizlečenja, važna samoterapija koja nam omogućava da ostanemo koliko toliko normalni.
Samoća je stanje koje možemo sami izabrati a može nas i ona, samoća, odabrati. Uvek je bilo a u današnje vreme sve više, ljudi koji su svojevoljno birali samoću. U vekovima iza nas, samoću su u većini slučajeva birali ljudi da bi neometano meditirajući bili bliže bogu ili bogovima, takvih slučajeva je bilo u svim religijama. Na taj način su iskušavali sebe i svoje mentalne i fizičke mogućnosti. I sam sin božji je proveo u samoći četrdeset dana i četrdeset noći u pustinji, doduše obasipan primamljivim ponudama Sotone. Bilo je i onih, po meni malo egzibicionističkih samotara kao što je npr bio Alimpije Stolpnik koji je na vrhu stuba koji je sam podigao, proveo 53 godine. Mnogi su odlazili u kojekakve pećine, zaziđivali se, mnogi budisti su odlazili u šume i planine i tamo meditirali u potpunoj samoći. Bilo je takvih samotara i u Pravoslavnoj crkvi, odlazili su u zabačene Skitove i tamo provodili život u samoći. Dakle, to su bili oni koji su sami odabrali samoću.
Ali kada samoća odabere nekog od nas, to lako može prerasti u tragediju! Pre svega u depresiju ili može biti posledica depresije. Niko od prijatelja te ne zove, telefon je mrtav, lutaš po gradu a nikog poznatog ne sretneš, sam si da samiji ne možeš biti, sirak tužni bez igđe ikoga! Samoća te ruinira i fizički i mentalno. Čitaš, šetaš, odlaziš u bioskop, pozorište ali je samoća uvek tu uz tebe. Rešiš da pozoveš neku prijateljicu ili prijatelja a odgovor je skoro uvek, bolesna/bolestan sam, jao, imam nešto od ranije zakazano i šta već ne. Samoća te sve više obavija, obuhvata svojim paučinastim rukama, osećaš se sve sputanijim, sve dok ne prestaneš da se odupireš i prepustš joj se. To je trenutak koji je samoća čekala! Sada si sav njen, sve oko tebe je nestalo, misli ti postaju crne, sužavaju se i polako ali bez prestanka, klize ka samoubistvu. Samoća je lukava i prefrigana, dovodi te dotle da budeš sam u gomili ljudi! U potpunosti obuzima tvoj um i tvoje telo, više ne izlaziš, zatvaraš se u svoja četiri zida, to je ono što samoća želi. Postaješ zombi, živi mrtvac, ne vidiš više ni jedan razlog da produžiš da živiš. Malo je onih koji uspevaju da se povrate, da odlučno kažu NE samoći. Pored sopstvene mentalne snage, neophodna je pomoć najbližih i prijatelja. U mom dugom životu bivao sam ne malo puta svedok tragičnom kraju naoko uspešnih, lepih i pametnih ljudi, žena i muškaraca. Iz glave mi ne izlazi samoubistvo školskog druga mog sina i sina mojih prijatelja i kolega! Dan pre njegovog samoubistva, sreo sam ga sa majkom, ja sam se vraćao a oni su išli na kej, veselo su razgovarali, on visok i lep, ona malecka pored njega, bio ju je zagrlio. Zastali smo, popričali, nasmejali se šali koju je ispričao a sutra je skočio sa mosta na šine! Na vreme je završio studije, dobio posao ekonomskog analitičara u uglednom časopisu, posao koji se samo može poželeti, voleo je da čita i često je dolazio kod nas da uzme neku knjigu. I žena i ja smo znali dugo da razgovaramo s njim, voleo je to, o knjigama, o piscima, da ih analiziramo, da suprotstavljamo svoje stavove i mišljenja, ništa nije ukazivalo na tragičan kraj. Roditelji su iznalazili, valjda im je tako bilo lakše, raznorazne razloge od nesrećne ljiubavi do ne znam već čega ne. I ne želeći to, prisećao sam ga se od osnovne škole pa sve do smrti. Moj utisak je da ga je samoća, koju on nije želeo, koju je hteo da odstrani i pobegne od nje, na kraju oterala u smrt.