Sve zveri što su sa tobom od svakog tela, ptice i stoku i šta god gamiže po zemlji, izvedi sa sobom, neka se razidju po zemlji, i neka se plode i množe na zemlji.
(prva Knjiga Mojsijeva, ili Knjiga Postanja)
Obično se kaze da je XX vek bio vek fizike, a da će ovaj, XXI vek, biti vek biologije. Bez obzira sta vi mislili o ovome, postoje dve stvari oko kojih se naučnici slazu: Prvo, danas je biologija "veća" od fizike - po količini novca koji se u nju ulaze, po broju naučnika koji se njom bave, i po broju novih rezultata koje proizvodi. Drugo, biologija je "vaznija" od fizike po svojim ekonomskim posledicama, etičkim implikacijama, i svom globalnom uticaju na čovečanstvo.
Vek fizike je kao i svaka revolucija započeo svojevrsnim Big Bangom, kada je 1905. Ajnstajn objavio teoriju relativnosti, potom je usledilo otkriće kvantne mehanike, nuklearne fizike, itd. Ostatak veka je prosao u eksplozivnom sirenju tehnologija zasnovanih na ovim i drugim otkrićima - od radio i TV tehnike, do avionike i lasera i kompjutera i GPS sistema i DVD plejera i mobilnih satelitskih telefona i svega drugog sto nam danas izgleda obično. Neke od ovih tehnologija su se "odomaćile" tako sto su postale normalan deo domaćinstva i načina zivota: pre nekoliko godina, ja nisam mogao da zamislim kako je izgledao zivot pre interneta, danas ne mogu da zamislim kako je izgledao bez Googla.
Za Big Bang bioloske revolucije moze da se uzme kompletiranje sekvence ljudskog genoma početkom ovog veka i eksplozivni razvoj biotehnologije (bioinformatike, genomike, genetskog inzenjerstva, itd.). Danas postoje instrumenti (bio-čipovi) koji se rutinski koriste da izmere aktivnost svih gena u organizmu pod odredjenim uslovima, ili u odredjeno vreme: kao sto mozete da izmerite krvni pritisak ili temperaturu, tako se sada moze meriti i aktivnost gena. Genetskom manipulacijom moguće je proizvesti, na primer, musicu koja na sebi ima desetak pari očiju po celom telu, neke čak na nogama; za ovo je odgovoran tzv. eyeless gene koji kontrolise razvoj očiju u organizmu. Ili, recimo, ubacivanjem gena za zelenu boju iz brokola u karfiol, moze se dobiti zeleni karfiol - brocoflower:
Ovakve tehnologije su danas tek u začetku, ali ja sam uveren da će veliki deo 21. veka biti posvećen njihovom razvoju. Pitanje je, medjutim, sledeće: hoće li se ove tehnologije "odomaćiti" i postati popularne, kao sto su se odomaćili kompjuteri, na primer? I, ako je odgovor potvrdan, kakve to implikacije moze da ima po nas svakodnevni zivot?
Ali, da podjemo redom.
Obično se razvojem novih tehnologija pojavljuju I pitanja vezana za fundamentalne postavke nauke iz koje su te tehnologije, ili otkrića, potekla. Konkretno, danas se sve vise govori o tome da je Darvinova teorija evolucije suvise pojednostavljena priča o zivotu I njegovom razvoju na Zemlji. (Pogledati radove Carl Woese -a, na primer) Prema Darvinu, naime, na nasoj planeti postoje vrste koje se ne mesaju (ne izmenjuju genetski materijal) i čiji genom se menja evolucijom, prilagodjavanjem na spoljasnje uslove, i u uzajamnoj kompeticiji. Tako se vrste stvaraju, nestaju, razvijaju i usavrsavaju. I jedna vrsta svoja nova genetska "resenja" prenosi sa jedne na drugu generaciju, posto medju različitim vrstama nema mesanja. To je priča koju su nam pričali u skoli. I ovo je tačno donekle, ali nije uvek bilo tako.
Postoje dobri argumenti (Woese) koji ukazuju da je tokom prvih nekoliko stotina miliona godina od postanka zivota na Zemlji genetski materijal bio izmenjivan horizontalno - ako jedan organizam razvije neki, recimo, koristan metabolički "trik"modifikacijom nekog gena, onda su taj modifikovan gen preuzimali i drugi organizmi koji ga ranije nisu imali. Nesto nalik na paralelnu evoluciju, koja je mnogo brza I efikasnija. Nesto kao evolutivni komunizam: sve je ovo "nase".
Naravno, kasnije su nastale odvojene vrste koje nisu izmenjivale genetski matreijal, svak se zatvorio u svoje tarabe, i Darvinovo doba je počelo - evolucija je tekla onako kako su nas u skoli učili. Ovo doba je trajalo oko 3 milijarde godina. Njega karakterise relativno spor razvoj vrsta - posto svaka mora da izmisli toplu vodu zasebno - sve dok se nije pojavio čovek. Sa čovekom su, prvo, artefakti kulture (vatra, poljoprivreda, razne tehnologije do danasnjih dana), a koji su povećavali sanse za prezivljavanje, počeli da se site horizontalno - od grupe koja je otkrila nesto korisno do grupe koja to otkriće jos nije napravila. Meme su počele da se sire u svim pravcima, rekao bi Dokins.
Medjutim, sa razvojem biotehnologije, Darvinovo doba je počelo da zalazi, jer se sada i realni, pravi, geni mogu razmenjivati medju vrstama.
Na primer, na slici dole je genetski modifikovan mis. U njega je ubacen gen meduze (jellyfish), tako da svetli u mraku, kao meduya u vodi.
Potomstvo meduze i miša
Ovo je tek početak. Da li će se ova tehnologija "odomaćiti"? Da li da ćete ubrzo moći da kupite u radnji pribor kojim će vas klinac napraviti kuče koje svetli u mraku da mu osvetljava put kad ga seta noću parkom? Ili nesto nalik tome.
U svakom slucaju, postoji verovanje da smo na pragu novog doba, kada smo u stanju da radikalno izmenimo genomiku planete. Sve zveri sto su s tobom da postanu delo nasih ruku.
Antičke tragedije redovno počinju time sto heroj pozeli da ima moć bogova, a ovi se naljute zbog drskosti i kazne ga. Heroj tragično strada, kao, na primer, Ikar koji se suvise uobrazio. Prema ustaljenoj mitologiji, Bog je kreator (stvaralac) zivota a mi smo njegova kreacija (stvorenja). Nama nije dato da se igramo bogova ili da radimo ono sto samo njima prilici - mi mozemo da stvaramo artefakte (kao sto rade umetnici), vestačka stvorenja, jer to ne vredja bogove. Umetnost je puna ovakvih priča, od Frankenstajna, do homunkulusa, do Pigmaliona.
Revolucijom u biologiji, novo doba je zaista svanulo. (Mozda su to imali na umu zagovornici doba Vodolije)? Medjutim, stara ljudska priča se ponavlja: kao sa otkrićem nuklearne energije, koju mozemo da koristimo kao izvor struje, ili kao izvor unistenja, tako i sa biotehnologijom. Mozda će se jednoga dana klinci u ulici takmičiti ko će da proizvede lepseg dinosaurusa ili leteću mačku, a mozda ćemo svi drhtati iza zaključanih vrata slusajući kako ulicom nastupaju čopori ogromnih razjarenih svetlećih pitbulova otrovnog ujeda.
Na nama je izbor.