Moja supruga Jovana je devojka meseca Playboy-a i krasi skoro desetak stranica oktobarskog broja. A ja kao veran muž pratim svoju suprugu i eto me, počeo sam da pišem za Playboy.
Uz sliku naslovnice, evo i tizera za priču, koju nažalost, ne smem da objavim na blogu u celosti.
Middleman
Underground fighting je jedan od najčudnijih sportova, ako uopšte može da se nazove sportom. Razlikuje se od obične, ulične tuče, jer ima par pravila i dešava se u ugovorenom terminu na dogovorenom mestu. Nema rvanja, guranja prstiju u oči, udaranja u muda, udaraca glavom, nema poluga... Momci koji ukrštaju pesnice se, po kodeksu ponašanja, pojavljuju nenaoružani, dok za publiku nema pravila. Neretko su svi naoružani. Ove borbe su veoma opasne za borce kao i za posmatrače. Uobičajeno je da su borci pripadnici različitih gangova sto se ogleda u podeli publike... Jedna obična čarka između boraca može za čas da se prenese na publiku i dovede do ozbiljnih problema. Imati više desetina oštrih, naoružanih momaka na tako zapaljivom događaju je samo korak od katastrofe, a možda i manje.
Sinonim za underground tuče je Kimbo Slice, Bahamski tigar, od detinjstva nastanjen u Majamiju. Najslavniji ulični borac sanja svoj san otvorenih očiju, oštrog pogleda iza ogromnih pesnica koje uznemiravaju zdravstveno osiguranje protivnika. Kimbo je sada svetski poznat profesionalni borac koji zarađuje 200.000 dolara po borbi. Ja sam u svet ilegalnih tuča ušao odavno, kao Kimbov telohranitelj. U početku je bilo rutavo dok smo se zavlačili po dvorištima punim hodajućih tempiranih bombi. Bilo je svega i svačega. Sada je lakše. Kimbove borbe su u okviru organizovanog sporta i mečevi se odvijaju pred očima milona ljudi koji prate prenos iz dupke punih arena. Kimbova medijska i internet popularnost je i mene zakačila pa me ljudi danas prepoznaju kao njegovog telohranitelja. Zabavan i nimalo bezopasan posao.
Kod underground tuča značajna figura je i middleman. On je osoba od poverenja obeju strana, nešto kao komesar takmičenja. Middleman sa borcima dogovara vreme i mesto borbe, ugovara visinu opklade, usaglašava pravila, a ne retko i sudi. Pošto underground tuče nisu dozvojene zakonom, lokacija se saopštava svega sat dva pred početak borbe. Večeras, spletom okolnosti, baš meni je zapalo da budem middleman u meču stoleća. Naturalizovani Rus protiv domaćeg crnca. Amerika protiv Rusije. Crni Roki Balboa protiv Ivana Draga. Sukob dva sveta.
Crna ekipa ima poverenje u mene jer radim za Kimba i ja sam naš po difoltu. Rusi su vrlo srdačni sa mnom jer sam radio u ruskim klubovima i imao dva mnogo lepa nokauta na otvorenoj sceni, a i imam dobre preporuke iz Moskve od odredjenog kruga uticajnih ljudi. To me je podiglo na lestvici kod slovenske braće prilično visoko. Sa Andrejom sam dobar preko Mikija Rurka. Povremeno izlazimo zajedno.
Nekoliko zadnjih dana sam imao obilje SMS-ova, dosta telefonskih poziva a i danas sam skoro ceo dan presedeo uz telefon. Vrlo pažljivo dogovaram sve detalje meča. Što više stvari preciziramo manja je verovatnoća da nešto krene po zlu. Nakon dugog radnog dana koristim zatišje pred borbu da se posvetim porodici. Kao da se ništa uzbudljivo ne dešava, predao sam se svom omiljenom hobiju, spremanju večere za familiju. Kuhinja me strašno opušta i inspiriše. Valjda godine...