Volim životinje. Smatram da svaka životinja treba da ima svoje pravo: da nosi kabanicu kad pada kiša, da joj se operu šape pre ulaska u stan, da im se kupuju fine granule i da se o njima brine ( vakcine, šetnje, šišanje ako je potrebno ). To bi trebali biti kućni ljubimci. Kućni ljubimci! Kome, iole normalnom, pada na pamet, da za kućnog ljubimca ima Pitbull-a?
Naš vam komšiluk vrvi od istih. Nekad su na povocu, nekad nisu. Korpu ne stavljaju ni jednom. Nikad još do sada nisam videla tu goropadnu životinju sa korpom. Najstrašnije mi pa'ne, kad ujutru dete i ja idemo do radnje, a tamo, ispred radnje, jedna „slatki" pit bul, nevezan, čeka svog gazdu. Ima i gazdaricu, gazdinu ćerku.
Ne, nisam fina komšinica. Otišla sam do policije da pitam šta da radim? Čika u plavom, proćelav i debeljuškast, mi je dao direktan broj telefona i rekao da moram da prijavim tako nešto jer je to kažnjivo. Svaki Pitić mora da ima korpu.
All right, i said! Idućeg jutra sam komšu prijavila. Čika pandur, onaj isti, sa nešto mlađim kolegom izašao je na lice mesta i rekao ovako:"Gospodine, sram vas bilo. Morate psu staviti korpu!" I ode on u obližnju pekaru da kupi doručak. Komšija se grohotom nasmejao i otišao.
Dva dana nakon toga, srela sam njegovu ćerku i tu spodobu na lancu. Sretosmo se u pekari. Ker ispred pekare sedi i čeka, nevezan, ov kors. Pitam je:"Komšinice, zašto vodite svog ljubimca bez korpe? Da li znate da je to kažnjivo?"
Kaže ona vako:
- Komšinice, kako bi ste se Vi osećali da Vama stave korpu ( dobro pitanje, nema šta, šah mat!)
- Komšinice, odgovaram ja već rezignirano, ja Vas neću rastrgnuti ako mi dođe žuta minuta ( mada bih mogla ).
- Nije humano da hodaju sa korpom!
- A humano je, ja ću na to, da mi recimo, ne daj Bože ( pu, pu ) dete napadne?
- E pa ako Vas je toga strah, nemojte šetati svoje dete ili bolje pazite na njega.
I ode. E, ja sam ondaK krenula za njom, povukla je za slap suve kose, obalila je na beton i ugazila! Njenog sam kućnog „ljubimca" odvela pred panduraciju i vezala ga za ulazna vrata, a onda ih nazvala da ih obavestim.
Jah. Dobar mi je scenario, znam. Nisam je pretukla, mada sam mogla. Tako sam se razbesnela.
Pre godinu i više, ovde u Novom Sadu je nastradao četvorogodišnji dečak. Komšija je, baš tako, vodao svog Pitića na lancu bez korpe. Dečaku je uništio lice. Dok ga je mama spašavala, molila je vlasnika da pomogne. On, vlasnik, nije smeo da priđe i pomogne.
Da li je držanje takvih kućnih ljubimaca neka kompenzacija? Zar se ti ljudi ne plaše da i sami mogu da stradaju od tih ćudljivih životinja? Zašto čika Plavac nije dedici naplatio kaznu za nepropisno parkiranje životinje bez korpe? Zašto je „nehumano" takvoj životinji staviti korpu?
Zašto je nisam „sobalila" na zemlju i ugazila je? Plašila sam se njenog kućnog „ljubimca".