Sinoć se tako dopisujem ovde po blogu i nikako da se pomerim od kompa kako bih utulila rts program (ja volim rts, samo se pravim:) i evo šta sam sve lepo i pametno čula:
- kraj Dnevnika 2, prilog o tome kako su kod nas počeli da rade operacije koje će gluvima vratiti sluh. Vesela i ponosna spikerka govori kako se ove operacije rade u svetu već 20 godina i kako je najbolje da se urade što ranije u detinjstvu dok deca još uče da govore. Ni jednog momenta onima koji su pripremali Dnevnik 2 ne pada na pamet da postave pitanje šta je sa dvadesetogodišnjacima koji ne čuju i koji nisu imali načina da odu u inostranstvo na operaciju. Ni jednog momenta im ne pada na pamet da se zapitaju ko će tim dvadesetogodišnjacima nadoknaditi to što u ovoj zemlji nisu imali ono što su njihovi vršnjaci imali. Ni jednog momenta im ne pada na pamet da malo analiziraju koje sve operacije nisu ovde mogle da se rade i koje i dalje ne mogu da se rade i ko sve zbog toga trpi i ko je sve za to odgovoran. Kako je moguće da u jednoj toliko problematičnoj priči ljudi iz javnog servisa vide samo pozitivu? Naravno pozitivno je što se konačno rade te operacije, ali je sve ostalo vezano za tu priču negativno. Nije to jedan novinar i jedan urednik, to je mnogo više ljudi, to su kolege novinari, urednici, lektori, titleri, realizatori... Zar niko od njih nije pitao: Odakle navala optimizma nad nečim što je priča, ako se samo malo udubite, o životu i smrti. Zašto deca i dalje idu na operacije u inostranstvo? Kako to da se novac za operacije u inostranstvu, koje će deci spasiti živote, i dalje skuplja preko žiro računa. Kako je moguće da toliko ljudi ovde i dalje nema poverenja u zdravstvo? Kako povratiti poverenje? Ništa ih to nije zanimalo. I na kraju, nisam videla ali sam čula neku lekarku koja govori da operacija kojom se gluvima vraća sluh ima i negativne strane, a to su što je to ipak operacija i, onda malo zastane ... pa kaže: to se vidi ?!
- zatim, 48 sati svadba, vesela, čak razdragana voditeljka odlazi u Suboticu i pita mladoženju: Ti si Mađar? A zatim i mladu: A ti nisi? Ali si katolkinja?
- e onda red Nataše Miljković, o antiamerikanizmu, a o čemu drugo?
- između reklame tipa „dolaze nam Italijančići“ i „ako niste platili pretplatu samo da znate da smo poslali tužbe, zato platite i uštedite za sudske troškove, vaš javni servis.“
- i na kraju: Šaljite svoje predloge za scenu, znak, voditelje Evrovizije. Stvarno se ne razumem u Evroviziju i zato molim da mi se objasni zašto baš rts ima nadležnost nad organizacijom ovog događaja i nad svim što uz to ide.
Ma ja obožavam rts!
ps.
Pitanja generalnom direktoru javnog servisa možete postaviti ovde.