Boris Tadić i Vuk Jeremić doputovali u Njujork, gde je počelo 62. godišnje zasedanje Generalne skupštine Ujedinjenih nacija.Vojislav Koštunica stiže kasnije. U petak se nastavljaju i pregovori oko Kosova. Da li se ovog puta vraćaju zajedno ili odvojeno, i ako se vraćaju odvojeno šta će biti razlog ostaje da se vidi. No, jedno se već sada zna. VK će se i ovog puta svetu predstaviti kao poslednji zaštitnik UN, njihove Povelje i principa.
Nadam se da je pre puta još jednom tačno pročitao šta piše u glavi 7 Povelje UN na čijem se početku kaže: “The Security Council shall determine the existence of any threat to the peace, breach of the peace, or act of aggression and shall make recommendations, or decide what measures shall be taken in accordance with Articles 41 and 42, to maintain or restore international peace and security.”
Nadam se da je tačno zapamtio i presudu Stalnog suda pravde, i čiji je to organ pre svega, kao i obaveze koje imamo prema toj presudi.
Nadam se da pamti i da je ICTY osnovan odlukom SB UN.
Nadam se da zna i šta piše u 1244 na čije se poštovanje toliko poziva, pa mi nije jasno kakav argument može da primeni da ne pozove Srbe da učestvuju u kosovskim izborima.
Nisam toliko sigurna kako tumači činjenicu da je po 1244 UN dužan da obezbedi proces koji bi doveo do novog statusa, ali da sam uspeh nigde nije zagarantovan, već da UN via 1244 ima samo obavezu da proces obezbedi.
Nadam se da se priseća i da je generalni sekretar UN Ban Ki Mun podržao Ahtisarijev plan.
Čitam šta je Koštunica nedavno rekao Večernjim novostima.
“Smatram da moramo izdvojiti glavnog aktera, bez kojeg cele ove priče o nezavisnosti ne bi ni bilo. To je Severnoatlantski pakt. Započeta je diskusija o suštini Ahtisarijevog plana i njegovog aneksa 11, koji govori o neograničenoj vojnoj vlasti NATO na Kosovu. A pre Ahtisarija NATO je bombardovao zemlju, zatim svojim vojnim snagama došao u jedan njen deo, a sada pokušava da, kroz jednostranu nezavisnost i primenu aneksa 11, bude vrhovna vlast na Kosovu.
To nema veze sa odnosom prema pristupu Evropskoj uniji?
- Nema nikakve veze. Nijednog trenutka ne dovodimo u pitanje evropske integracije Srbije. Uostalom, jedan broj članica EU nisu u NATO. To nije uslov. Napokon, narod će se izjasniti o stavu prema toj organizaciji. Imali smo previše žrtava u tolikim ratovima koje je Srbija vodila, da bi sada, kroz pristupanje NATO, sejali nove žrtve zarad tuđih interesa i na drugim kontinentima. Srbija je dovoljno propatila da bi učestvovala u konfrontacijama u svetu i dodatno stradavala. Sasvim je izvesno da nijedan srpski vojnik neće ići u Irak ili Avganistan. "Partnerstvo za mir" je puna mera saradnje sa NATO, i Srbija treba da se utvrdi u politici vojne neutralnosti.”
Koštunica ovde ne kaže ništa o prirodi ratova koje je Srbija vodila, pa da ga podsetim da je zbog pirode tih ratova UN bila primorana da nam lupi sankcije. Čiji su to tačno interesi bili, i da li su se i u kolikoj meri poklapali sa intresima zagovornika Velike Srbije. Kakav je odnos DSS prema tim ratovima bio tokom ratova? Čiji su interesi bili interesi onih u Srbiji koji su bili PROTIV tih ratova? I šta Koštunica podrazumeva pod “tuđim” interesima u sve povezanijem globalnom svetu? Ko štiti danas interese onih koje smo slali na Kosovo '99, a koji štrajkuju u Kuršumliji? Ko je kažnjen što su '99 slati u rat i momci koji nisu prošli redovnu vojnu obuku? Šta TAČNO znači biti neutralan u 21 veku? Bojkotovati npr međunarodnu vojnu misiju u Darfuru, jer je na drugom kontinentu?
Možda bi jasna odgovor na te stvari bacio svetlo i na Koštunićin potpuno prevaziđen pogled na priodu savremenih sukoba ali pre svega na razloge zašto u globalnom 21 veku države ulaze i u vojne saveze. Terorizam nije boljka koja napada samo SAD, niti je samo Bušva adminsitracija i/ili sve prethodne američke adminsitracije uzrok terorizma. Nije ni CIA kriva za svu proliferaciju nuklearnog materijala, ilegalne migracije, tgovinu ljudima, šverc narkoticima i drugo. Ima nešto i u samoj nameri onih koji na globalnom nivou posežu za takvim merama, od NY do Beslana kako mu je tačno poručio ministar Šutanovac. A i šire. Koštunica namerava da nas PONOVO pravi nojevima kojiće da zabiju glavu pred postojanjem globalnih izazova, koji ne priznaju granice “neutralnih suverenih država.” Kao što nas je Milošević držao mimo novih globalnih trendova supremacije ljudskih prava nad suverenitetom, mimo svih jasnih i glasnih najava šta će nam se desiti ako ne prestanemo sa preteranom upotrebom sile u unutrašnjem sukobu. Koji je rezultirao Batajnicom, koja je nekako nestala sa javne scene. Ne znam šta Koštunica predlaže kako da se sa tim izazovima neutralno borimo, a pre svega da li je napravio neku cost/benefit analizu koliko košta samostalna borba protiv takvih pošasti i da li je uopšte izvodljiva. Ili ima dojavu da će nas sve to zaobići. Ne znam ni kakvu dojavu DS ima, da li je ovo malo neslaganje nebitno za dalji rad kolaicione vlade ili je u pitanju generalno neslaganje oko toga kako izgleda savremeni svet i gde je mesto Srbije u njemu. ( Iskreno, pitam se i šta progresivna anti-NATO Srbija misli, da li su NATO intervecije 95 i 99 bile opravdane, da li je bilo drugog načina zaustaviti zločine, kako se boriti protiv terorizma, da li su SAD krive za sve, kako vide EU-SAD-NATO partnerstva i zajedničke misije, gde tačno denuti Srbiju, kakva je njihova vizija vojne neutralnosti u kontekstu borbe protiv terorizma, ilegalnih migracija, proliferacije nukleranog oružija i drugog, a u svetlu toga da smo u NATO okruženju, pa teško da će susedi baš sa nama svi imati neka specijalna mimo NATO partnerstva u tim poslovima, kako sprečiti genocid u Darfuru...)
Zašto su Afganistan i Irak opasniji za srpske vojnike od Topčidera ili Leskovca i drugih kasarni u kojima su pobijeni pod još nerazjašnjenim okolnostima? Šta je "brinućemo o svakom Srbinu" Koštunica preduzeo da se te smrti razjasne?
Pogledajmo, za kraj, šta činjenice kažu oko Afganistana, i ima li UN neke veze sa njim. “ In the immediate aftermath of the terrorist attacks against the New York and Washington, DC, the United states launched Operaton Enduring Freedom, a counter –terrorist operation in Afganistan, which was complemented two months later by the UN mandated International Security Assistance Force (ISAF)…”
Sa DSS je sve jasno, kavi UN vs NATO, Ameri vs Rusa. Autoritarna Srbija na političkom istoku-DSS enduring power mimo izbora. DS je jedini koji je još nejasan. Šutanovac nije dovoljan. Kosovo je bitno ali nije sve.