Odvikla sam se od gledanja vesti. Nekako. Više od pola života sam manijakalno slušala/gledala vesti. Više puta dnevno. Onda sam počela da ih čitam. Komentarisanje se podrazumeva. U stara dobra vremena to su bili dijalozi sa TV-prijemnikom koji se ovde ne mogu preneti bez brojnih tačkica i bipova, a onda je internet oslobodio moje ukućane tog zadovoljstva, omogućivši mi da (u tišini, uz povremeno škrgutanje zubima) pišem komentare. (Utisak nedelje, gratis, od kad postoji naravno.)
Odvikavanje je usledilo više silom prilika nego slobodnom voljom.. (Bebe TV, ne pitajte šta je.) Moja generacija je nažalost od onih, ogrezlih u politiku još u ranom pubertetu. No, u poslednje vreme, vesti pratim taman toliko da se informišem na osnovnom nivou. Ne pamtim više imena likova koji su ustupili nekome neke hektare koji im nisu pripadali, ne unosim se u 117. b plan naše vlade za borbu protiv SEKE i DEKE, uglavnom čekam da vidim koga je Barselona odrala ovaj vikend (nikog, znam.. nerešeno sa Valensijom) i da li će biti previše vetrovito da izvedemo Stefana u šetnju.
E pa večeras sam se uključila u vesti malo suviše rano... Taman da čujem deo, baš iz Utiska, u kojem jedan gospodin (ime ne znam, koji je nekad bio nešto u Gradskom nečemu i učestvovao u ustupljivanju hektara nekome) objašnjava kako to, što je on u Upravnom odboru firme nekoga kome je ustupio hektare, nije nikako revanširanje za taj ustupak, jer on u tom odboru sedi za 700-800 evra...
I sad u celoj priči, ne poražava mene to što je Gradsko nešto dalo nekom privatnom licu hektare, poražava me to što čovek nonšalanto govori da je: a) 700-800 evra mala plata i b) da je razlika od 100 evra za njega tričava, pošto ni ne zna tačno koliko mu je primanje.
Naravno, znam ja da u Srbiji ima puno onih kojima je ova cifra smešna, ali uvredljivo je to tako javno reći. Uvredljivo je zanemarivati razliku od 100 evra u zemlji u kojoj je prosečna zarada u martu bila 30362 dinara ili oko 322 evra; u kojoj oko pola miliona ljudi živi ispod granice siromaštva; u kojoj su otpremnine ljudima za godinu radnog staža iznosile po 100-350 evra; u kojoj je najniža penzija jedva neki dinar veća od tih tričavih 100 evra; u kojoj dečiji dodatak ne iznosi ni trećinu tog zanemarenog tričavog iznosa; u kojoj nebrojeno ljudi radi na crno, bez dana staža za 200 evra po prodavnicama i buticima... 100 evra je nekome razlika u rati za stambeni kredit između golubarnika i stana, 100 evra je komplet udžbenika za školu, 100 evra su režijski troškovi skoro svakog stana u Beogradu, 100 evra je nekome dečija ekskurzija, 100 evra je ... Ma..
Ja tačno znam kolika mi je plata. Sigurna sam da svako od vas zna.. Razbacivati se nepreciznim ciframa tek tako i sa omalovažavanjem je bezobrazluk, bahatost, drskost, nevaspitanje i posledica lako stečenog novca. Svako ko je svoj novac zaradio, tačno zna koliko ga ima.. ili nema..
Biljana FN.. The Besna, što bi rek'o kolega Mungos