Od maja nisam vise u kancelariji, odlucio sam da krenem vise slobodnijim putem slobodnog strelca. Do sada se pokazalo kao veoma uspesno na polju karijere i dizajna, a manje na polju novca, jer ja svasta jesam ali uterivac dugova nisam, niti cu ikada biti. Ja sam umetnik, i moj cilj je da ovaj svet ulepsam na neki nacin na koji je meni dozvoljeno.
Samoca. Moje verni pratilac na svim putovanjima. Kada god pomislim da sam je se otarasio uvek zakuca na vrata. Uglavnom nocu, dok se u snovima setam po omiljenom Belom Gradu ona zakuca necujno i usunja se na prazno mesto pored mene u krevetu i udje u snove. Odjednom je Beli Grad prazan, moj korak je usamljen a ruka iz dlana je isparila. Biti sam, fizicki i psihicki je meni najveca kazna za sve lose sto sam ikada uradio. Od karme se ipak ne moze pobeci.
Mrak. Ni bele noci Sibira ne osvetljavaju mracne dane provedene u Gradu duhova. Okruzen svojom senkom koja me prati uvek, imam osecaj da me sunce zaobilazi. Moje lepo sunce koje mi se uvuklo pod kozu jos u Dalmaciji, i nastavilo da me prati sve do tropskih krajeva Jugoistocne Azije, sada me ne greje.
Nadam se da cu naici na razumevanje zbog ove moje kratke pauze u pisanju.
Unapred zahvalan na strpljenju, a kada se vratim bice jos uzbudljivih i zanimljivih tekstova.
Do tada..
Posto sam se ovde zatekao za vreme svetskog prvenstva u fudbalu, imao sam tu cast da prenose gledam iz zemlje kojoj fudbal znaci isto koliko nama hokej na travi! Mislim, znaju pravila, skoro sva, poznaju neke fudbalere (nazovimo ih tako) poput laznog Ronalda, patuljka Mesija i neke buldozere iz Premijer lige kao sto su Runi, Lampard i drugi. Za polovinu reprezentacija koje su ucestvovale na prvenstvu, a dolaze iz Evrope nisu culi! Tako da sam za vreme trajanja (nazalost samo) prve faze takmicenja bio pravi ambasador moje male zemlje!
U pocetku je zaista bilo tesko nekome objasniti
Kao sto mi neko rece: "Pa, sada ti tamo moras i kod zubara, doktora i frizera, sve tamo moras da radis!" Da, to ja jesam drzao negde u zapecku mog mozga, ali tek kada dodje do prvog susreta sa nekim od tih svakodnevnih rutina onda postanes svestan da nisi vise u Kanzasu, i da te je tornado odneo negde daleko, dalje od Oza! Za zubara ne brinem, ionako nikada nisam imao problema sa istima, osim sto su me redovno izbacivali iz ordinacije kada god dodjem jer im navodno trosim vreme sa "zubima poput bisera koji se ne kvare", kako su ih atributisali. Sto se tice doktora, iskreno se nadam da necu imati
Moram da se javim ovim povodom, pa nastavljam da uzivam u carima Singapura.
Naime, sticajem opet cudnih okolnosti zatekao sam se na pravom mestu u pravo vreme - u sred zavrsnice Olimpijskih igara mladih ovde. Ne bih ni razmisljao da odem da gledam bilo sta da jutros kada sam otvorio oci nisam na vestima procitao da su moji u finalu! I jedni i drugi! Tako da je prva stvar koju sam uradio u Singapuru bila ta da sam kupio kartu za finale Olimpijskih igara mladih u basketu izmedju Srbije i Hrvatske!
Prepustam "papir" dragom poznaniku iz ovih krajeva "Scout033"...
"Sjeverin…
Kreneš od moje Varoši na ćevape u Sarajevo, proći ćes kroz Sjeverin. Sjeverin je rodno mesto majke mog dobrog druga Doce. Sjeverinom ćeš proći ako pođes ka vikendici meni drage osobe. U Sjeverin je moj babo išao na igranku i u povratku slupao fiću. Nekada…
Sada… Gledajući iz automobila u Sjeverinu nemaš više šta veselo videti. Ali otvori prozor putniče, osetićeš…
Često razmišljam o nama Balkancima, našem mentalitetu
Da mogu da prenesem sva secanja koja mi znace ovde - bio bi raj. Prolazim ulicama koje nekim klincima zivot znace, ovde oni odrastaju. Ja sam odrastao na drugoj strani planete, nista me ovde ne vezuje ni za jedno jedino secanje koje je mladje od sest meseci. Ne srecem lica koja su mi se u magli proslosti izbrisala iz glave. Nema poznatog zvuka vetra koji probija krosnje drveca koja ovde ne postoje. Da sve iz proslosti prebacim u sadasnjost da li bi to bilo to? Da li bih se osecao manje usamljenim? Da li bi mi kora breze izgledala blize nego ova, palmina kora? Cak i da se sve i svi prebace ovde
Da mi je neko pre samo pola godine rekao da ce mi gradovi poput Kuala Lumpura i Singapura biti mesecne destinacije, i da cu se toliko na njih naviknuti pomislio bih da je lud. Otkud jedna tako obicna i neprimetna licnost iz velikog Belog mravinjaka da zavrsi u jos vecem cokoladno/kosookom metezu na drugoj strani planete? Ne prodje nijedan dan da ne pomislim da to svako ko ima bar malo avanturistickog duha i jos manje hrabrosti moze da uradi. Ali kako vreme odmice, cujem price sve veceg broja ljudi koji mi govore kako se oni na tako nesto ne bi usudili ni u ludilu. U redu je otici na odmor,