Demokratski politički forum, koji deluje u okviru Centra za demokratiju ,organizovao je debatu pod nazivom "Antifašizam u Srbiji- juče i danas".
U svojstvu jednog od uvodničara dr.Branka Prpa je predstavila dve knjige Banjičkog logora sa popisom 23.637 žrtava. Tom prilikom je, između ostalog, iznela:
«Beograd je jedini prestonički grad u Evropi sa četiri logora na gradskoj teritoriji. Jajinci su mesto gde je sahranjeno, pobijeno u masovnim grobnicama, po našim procenama, oko 68.000 ljudi. Ta brojka ide i do 80.000, zbog toga što je vršena asanacija terena. U ova dva velika toma su stala sva imena sa jednom vrlo redukovanom informacijom: ime, prezime, pol, često ali ne uvek nacionalna pripadnost, majka, otac, oženjeni, neoženjeni, profesija i streljan, odveden, itd. Dakle, to su definicije koje su u banjičkim knjigama vođene o logorašima tokom 1941-1944. godine.Ta dva toma su zapravo zbirno izdanje osam knjiga Banjičkog logora koje su sačuvane kao knjigovodstvo zločina, kao knjigovodstvo smrti Uprave grada Beograda, dakle, Nedićeve kvinsliške uprave.»
Postavlja se pitanje kakvu poruku o svom odnosu prema antifažizmu i fašizmu, prema žrtvama fašizma, šalju država Srbija i grad Beograd ako je do nedavno slika Milana Nedića stajala u svečanoj Sali Vlade Srbije a slika Dragog Jovanovića evo još uvek u Sali Skupštine grada. Šta reći ako visoki funkcioneri javno govore da tu nije ništa sporno.
Ilustracije radi, jedan učesnik u debati je upravo izneo tu „ sitnicu“, koja ne služi na čast demokratskoj i postpetooktobarskoj proevropskoj Srbiji. Naime, da se u svečanoj sali Skupštini grada Beograda nalazi slika Dragog Jovanovića, koji je bio upravnik grada Beograda i upravnik logora na Banjici za vreme okupacije i da je do pre godinu dana na sajtu gradske vlade stajalo –žrtve komunističkog terora. Na konkretno pitanje kako je to moguće visoki funkcioner gradske skupštine i DS je, na zaprepašćenje prisutnih, odgovorio:
” Mislim da to više ne stoji na sajtu, ali na sajtu svakako stoji spisak ljudi koji su vršili tu funkciju gradonačelnika, nije se uvek tako zvala. Na tom spisku se nalazi taj g. Dragi Jovanović i njegova slika se nalazi na zidu gde su poređane sve te slike. Ukoliko bi ta slika bila skinuta, tu bi bila jedna vremenska rupa između prethodnog i onog sledećeg.
Žao mi je što se ne slažem sa ovim predlogom lično. Mislim da tamo postoji još ljudi sa kojima se možemo ideološki i politički neslagati, koji su možda bili u svoje vreme nekakvi kriminalci i zločinci, ali to je jednostavno jedna istorijska činjenica i to je jedan spisak slika od vremena, ne znam, Karađorđa, itd. To nije nikakvo odlikovanje, nikakva nagrada niti bilo kakva ideološka stvar. To je jedan spisak.”
Postavlja se opravdano pitanje da li dotični funkcioner pripada stvarno DS ili je tu zalutao, ima li on rupu u pamćenju ili je ideološki toliko slep da ne vidi krivicu za onih 23.637 i još mnogo srpskih žrtava za koje je taj Dragi i njegova policija neposredno odgovoran.
Onda se postavlja pitanje i nije li licemerno da ljudi koji tako misle polažu vence prilikom inače stidljivog obeležavanja datuma i događaja vezanih za antifašističku prošlost.
Nije li licemerno da funkcioneri skupštine grada kojima ne smeta slika Dragog Jovanovića u svečanoj Sali polažu vence na spomenik žrtvama Banjičkog logora.
Debata je, inače, bila veoma konstruktivna, interesantna ali i polemična, posebno kada su pojedini učesnici pokušavali da minimiziraju antifašizam sa pozicija antikomunizma pa preporučujem da se pročita.
Pitanje fašizma i antifašizma ne može, niti sme, da bude svedeno na ideološku tlapnju.
To nije stvar samo civilnog društva već države koja mora da se jasno odredi, a ne da ostavlja nedoumice,čak ni u pogledu odnosa prema partizanskom i ravnogorskom pokretu.
To nije ideološko pitanje već civilizaciojsko i pitanje elementarne humanosti.
Pitanje našeg odnosa prema antifašizmu nema i ne sme da ima nikakve veze sa antikomunizmom niti se sme minimizirati izgovorima na ono što su komunisti radili posle 1945.godine.
Reč je dakle o antifašizmu i borbi protiv fašizma, reč je o tome da se ne sme dozvoliti povampirenje nikakvih oblika fašizma, rasizma i drugih manifestacionih oblika tog zla.
Svako prećutkivanje i guranje u zaborav antifašizma predstavlja indirektnu podršku, za sada marginalnim grupama i pojavama različitih profašističkih manifestacija i aktivnosti, koje mogu, u određenim uslovima i okolnosti da se objedine i predstavljaju ozbiljniju opasnost.
Ne može se istovremeno sa poštovanjem odnositi prema Milanu Nediću i Dragom Jovanoviću i njihovim žrtvama, to je bezobrazno i licemerno
Mislim da greše svi oni koji ideološki manje-više ostrašćeni antikomunizmom i revizionizmom pokušavaju, a u velikoj meri i uspevaju, da proteraju i antifašizam.. Država konačno mora da uspostavi red stvari, neko mora biti odgovoran za stradale u logorima, obešene na Terazijama i druge zločine od 1941-45.godine. Neće biti da su Nedić, Dragi Jovanović i drugi radili to što su radili u periodu od 1941. do 1945.godine zato što su komunisti nešto uradili posle 1945.godine.
Prećutkivanje činjenica je najbesprizornije falsifikovanje istorije.