Ponekad mi se čini da je jedini glas razuma u vladi. I bez obzira na nezgrapnost u odnosima sa javnošću, mislim da zaslužuje punu podršku građana. Jer ono što govori je u našem interesu. Nov zakon o porezu na imovinu. Zamrzavanje plata i smanjenje potrošnje u javnom sektoru. Reforma penzionog sistema. Progresivni porezi. Imam osećaj kao da je sama među "socijalno odgovornim" ministrima i uspavanim premijerom.
Zaista je neodgovorno govoriti o povećanju plata u javnom sektoru. Zahtevi sindikata su potpuno nerazumni. Bazirani na besplatnim parama i perpetuum mobile ekonomiji.
Na primer: EPS govori o profitu???? Nema profita u EPS-u. Samo kreativno knjigovodstvo, slično kao i u NIS-u. Pa nam trebaju Rusi da izvrše racionalizaciju i uposle revizore da pokažu rupčagu.
Ili: veće plate, ista cena za potrošače, nema smanjenja zaposlenih???? Na koj to granu rastu takve pare?
Još uvek se nismo povratili od katastrofe nakon povećanja penzija od 10%, a najstariji potpredsednik vlade se sprema da agituje za novo. Pad dinara ugrožava standard penzionera ???? A šta je dovelo do pada dinara pa više nije 80 nego 97 za evro?
Ko god izađe na ulicu, i ima čime da preti, nešto dobije. Ima li ko da kaže: dosta?
Ministarka finansija pokušava. Stidljivo doduše. Očigledno nema mnogo podrške u "socijalno odgovornoj" vladi.
A zamislite da umesto svih zahteva sindikata, i svih povećanja plata, i svih nebuloznih subvencija, i svih odličnih državnih investicija, država sav ovaj novac potroši na smanjenje poreza na zaradu preko povećanja neoporezivog iznosa? Svakih 1.000 dinara neoporezivog iznosa zarade mesečno košta oko 3.5 miliona evra mesečno. Kada bi prvih 10.000 dinara prihoda mesečno bilo potpuno bez poreza i doprinosa, to bi nas koštalo oko 380 miliona evra godišnje.
A zašto su stvari o kojima govori važne za sve nas?
Najveći problem našeg poreskog sistema je to što je zapošljavati skupo, a posedovati jeftino. Ovo je glavni generator sive ekonomije u Srbiji. A u sivoj ekonomiji sedi oko 40% GDP-a. To su ogromne pare.
Da bi zapošljavanje prestalo da bude skupo, moraju da se dese tri stvari: moraju da se smanje zahvatanja iz plata, da se reformiše pezioni sistem i da se uspostavi porez na imovinu.
Zahvatanja iz plata se smanjuju uvođenjem progresivnog poreza na zarade. On će inicijalno dovesti do pada poreskih prihoda koji se moraju nadomestiti, na drugom mestu. To drugo mesto je porez na imovinu.
Reforma poreskog sistema će smanjiti opterećenje budžeta. To treba postići ne smanjenjem penzija onih koji su već u penziji, već novim sistemom koji će važiti za one koji nisu u penziji. Treba uvesti Kanadski penzioni sistem. Mi imamo preko 1.650.000 penzionera, a samo 1.200.000 ljudi koji su stariji od 65 godina. Prelazak na kanadski sistem bi nas doveo do drastičnog smanjenja troškova za penzije u narednih 20 godina. Ono što bi učinio danas je smanjenje zahvatanja iza plata.
Porez na imovinu ima dva problema: osnovica oporezivanja i olakšice. Kombinacija ova dva, potpuno urušava ovaj porez. On treba da bude 1% tržišne vrednosti nekretnine. I treba da imamo olakšicu da se na prvih 50.000 evra ne plaća porez.
Šta dobijamo ovim? Najveća kočnica razvoja, pored katastrofalno neefikasne državne uprave i njene administracije, je nepostojanje građevinskog zemljišta. Gotovo sve je privatizovano, i oni koji su ga kupili, sede na njemu i ne rade ništa. Štetu trpe svi građani. Kada sedite na vrednoj imovini, to mora da vas košta. Kočite razvoj društva.
Glavni razlog za postojanje monopola u Srbiji, je nemogućnost investitora da dođu do kvalitetnog zemljišta. Od šoping centara, magacina, do stanogradnje. Cene stanova nemaju nikakve veze sa stvarnom vrednošću i posledica su monopola. Nema gde da se gradi.
Monopoli u Srbiji su rezultat stanja na tržištu građevinskog zemljišta. Doneli smo novi Zakon o planiranju i izgradnji. Treba još da donesemo planske dokumente i uvedemo pametan porez na imovinu.
Cilj nam je da drastično smanjimo sivu ekonomiju. Cilj nam je da zapošljavanje bude jeftino, a posedovanje skupo. U cilju bogaćenja celog društva i svih njenih građana. Ne samo njenih pojedinaca. Koliko god lepi i pametni oni bili.