„Odnosi su nam od danas topli, predviđamo još ovakvih susreta dobrih suseda“, izjavio je novinarima hrvatski predsednik Ivo Josipović i dodao kako se s puno optimizma ide prema budućnosti.
i Tadića „Ovaj opatijski korak definitivno je dobar za tu budućnost“, dodao je njegov gost iz Srbije Boris Tadić.
I Josipović i Tadić su najavili novu etapu u odnosima dve zemlje i izrazili podršku evropskim integracijama, i da će buduće odnose graditi na pricipima evropskog partnerstva..
Razgovarali su o svim otvorenim pitanjima odnosa Hrvatske i Srbije i dogovorili se o načinima njihovog rešavanja.
Predsednik Tadić se založio za eliminisanje stereotipa i predrasuda u odnosima, koji postoje na obe strane.
Treba im verovati, jer ulivaju poverenje.
Kada je objavljena vest i slika susreta predsednika Josipovića i Tadića u Opatiji mnogi su sa setom glasno ili u sebi rekli da smo imali njih dvojicu i da su bili pre 20 godina na tim mestima, rata a ni ratova verovatno ne bi bilo.
U moru balkanskih banalnosti, bahatosti, inata i drčnosti lidera u “odbrani svojih vera i nacija” po receptu ima da bude po mome ili nikako, pa ako treba rat neka bude, ne zaleći da u toj borbi izgine i bude osakaćeno u svakom pogledu veliki broj sunarodnika, Tadić i Josipović su pokazali da su patriote koje interese svojih naroda žele da ostvare ne žrtvujući narod. Pokazali su da su državnici a ne poglavice balkanskih plemena.
Susret je bio neposredno dogovoren, protekao u opuštenoj atmosferi, što nikako ne znači da nisu dotakli sve najozbiljnije teme međusobnih odnosa.Ta ceremonijalna neoficijalnost ne umanjuje ozbiljnost događaja jer, kao što reče šef ureda hrvatskog predsednici da i kada se susretnu u kupaćim gaćama predsednici su predsednici.
Susret je bio medijska atrakcija i ekskluziva i time su predsednici Josipović i Tadić ne samo oduzeli šou briselskoj pozornici gde je za neke trebalo da bude spektakl samo to što će dvojica predsednika uopšte sesti za isti sto.
Oni su upravo pokazali da ozbiljnim državnicima i civilizovanim ljudima ne treba posrednik i da mogu sami da se dogovore kada i gde će se susresti. Ako ljudi hoće da razgovaraju naći će način, a ako neće onda će naći izgovor.
Takođe su pokazali da i na Balkanu konačno imamo evropske lidere koji ulivaju poverenje, uvode novi stil u komunikaciji koji podrazumeva da se ništa ne gura pod tepih, o svemu razgovara, a ništa ne dosoljava. Sve se može i mora rešiti ako postoji obostrano dobra volja, a oni su je pokazali.
Pokazali su da razumeju značaj jednih za druge, da komšija ne mora nužno i večito da se tretira kao neprijatelj, da je izgradnja prijateljskog okruženja u interesu sopstvenog naroda, svih ljudi. A razgovori o ljudima moraju biti ljudovanje, iskreno, dostojanstveno, uz priznanje, izvinjenja i praštanja, a sve u cilju da se ne ponovi ono što ljudi ne žele.
To je način da se ide u pravcu skandinavizacije Balkana. Ako Balkan je Evropa u malom sa većim problemima, onda upravo Srbija i Hrvatska imaju najveću odgovornost kao najveće nacije i moraju da na Balkanu odigraju ulogu koju su u Evropi odigrale Nemačka i Francuska.Ostaje još samo da i ostali na prostorima bivše Jugoslavije slede njihov primer, a da oni budu još istrajniji u ovome što su započeli. Slike i vesti o opatijskom susretu dvojice predsednika obišle su Evropu, SAD i sav za balkanske zavrzlame seireći svet.
Razumljivo, susret je naišao na odobravanje svih dobronamernih u obe države i , naravno u EU i u svim stranim medijima, našim i hrvatskim. i ovde i ovde.
Na prvom kanalu HTV istog dana je organizovana rasprava povodom ovog susreta u kontekstu hrvatsko-srpskih odnosa i svi učesnici su to pozdravili kao dobar iskorak.
Ne treba da ih obeshrabruje što na obe strane ima domoljuba i rodoljuba kojima ovo smeta, koji su i dalje ušančeni u svojim nacionalističko-šovinističkim dioptrijama i uskovidima.