U poslednjih desetak dana, signali vezani za rešavanje kosovskog pitanja, izgledaju dobro za zvanični Beograd,
Naravno, ono što ja mislim da nije loše, ili da je dobro, mnogi mogu smatrati katastrofom. Sve zavisi od očekivanja. Danas mi je verovatnije da Srbija može nešto uraditi nego li je to bilo pre desetak dana, a neko drugi može misliti da je katastrofa i to danas i to pre desetak dana.
Zanimljiva je hronologija događanja oko pregovora između Beograda i Prištine u poslednjoj nedelji.
Najpre, najava da će Hilari Klinton posetiti Balkan u oktobru. Istovremeno vest da će možda već u oktobru predsednik Tadić biti u Vošingtonu kod Baraka Obame.
Potom, da će Hilari Klinton najpre u Sarajevo, pa onda u Beograd. Saošteno je i vreme posete..11. i 12. oktobar. U Prištinu, rekoše, neće ići, jer je sve dogovoreno sa kosovskim liderima.
E, ali ne lezi vraže, po poslednjim informacijama, američka državna sekretarka će ipak u Prištinu jer su se tamo neke stvari iskoplikovale. A šta se to moglo iskomplikovati, pa ona mora tamo.
Dakle, već nakon zasedanja GS UN, Ustavni sud Kosova je naprasno našao kako je predsednik Kosova Sejdiju u sukobu nadležnosti zbog toga što je "samo" zamrzao" funkciju u stranci, a nije istupio iz stranke onoga časa kad je preuzeo funciju predsednika. E, sad, zamislite da Sejdiju odmah daje ostavku čim se vratio iz Nju Jorka, a čekaju ga važni, istorijski pregovori sa Srbijom. Da se na to odlučio Sejdiju, a ustavni sud mu pomogao,može samo biti iz jednoga razloga - današnja vlast na Kosovu hoće da odloži pregovore i pripremi kosovsku javnost za neku vrstu rešenja koja je ispod očekivanja te javnosti.
Naravno, Kosovo je mlada, krhka demokratija i tamo demokratski standardi nisu visoki. Odjednom Sejdiju daje ostavku samo zato što nije istupio iz stranke. Niko ga na to iz vana ne pritišće, ali on ekspresno daje ostavku, a sud donosi odluku da je prekršio ustav netom nakon zasedanja Generalne Skupštine na kojoj je jednoglasno doneta rezolucija o početku pregovora između Beograda i Prištine. Da živimo na Havajima, možda nam sve to ne bi bilo jasno, ali "znamo mi nas, j..o ti nas", što bi reko Branko Ćopić.
Kad Sejdiju daje ostavku zbog "zamrzavnja" šta bi tek morao uraditi Tadić koji je jednako predsednik Srbije i DS-a i najčešće ne znaš iz kakve uloge govori. U kakvom je tek on konfliktu interesa. Ko mu je to ikada zamerio.
Dakle, najmanje je tu važan Sejdijuov legalizam i držanje standarda pravne države i prihvaćenih demokratskih načela..Informacije sa Kosova govore da bi službena Priština početak pregovara pomakla rado i za godinu dana, a njihovi zvaničnici ovako govore..
http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2010&mm=09&dd=30&nav_category=640&nav_id=46199
Gde je onda "zec", i šta bi Srbija trebala raditi?
Očito, trebalo bi insistirati na brzom početku. I videti šta je sve tu moguće uraditi na što boljem položaju srpske zajednice. Recimo, izvući maksimum da "sever" dobije neki autonoman status, pa potom sve što je moguće vezano za enklave. Lokalna samouprava, mogućnost za lokalnu policiju, proporcijano učešće u sudskoj vlasti, možda čak i konstitutivnost u kosovskoj državi, dopunu ustavnog okvira i precizno utvrđene nadležnosti doma naroda ili nečega sličnoga gde bi se odluke od značaja za nacionalnbu ravnopravnost donosile koncenzusom.
Meni ovo sada na to miriše...Prilike u politici i političkim rešenjima treba pravovremeno koristiti. Ako se te prilike propušte u realnom vremenu, za njih kasnije realno vreme nikada ne nastupi..
Ovo bi sada moglo biti ono što Tadić ističe kao "ne može jedna strana sve dobiti a druga sve izgubiti"..Sad je važno ono što se može dobiti i to treba juriti..za prosutim mlekom, odnosno onim što je izgubljeno nikada nije u sličnim prilikama bilo dobro žaliti, bez obzira na štetu..Ovo bi danas i ovih dana morala biti akcija kocentrisana na "kontrolu štete"..A, onda to proglasiti pobedom..Znaju to političari, ne treba brinuti da ne znaju. A imaju i službe koje to mogu vrlo uverljivo prikazati kao pobedu..