O radiju kao elektronskom sokoćalu kojim je Nikola Tesla izmenio svet komunikacija i otvorio proces stvaranja "globalnog sela" mogao bi da piše neko od kolega stručnih za lampe, tranzistore i žičice, odašiljače, repetitore i prijemnike, eletktromagnetne talase i ostale pojmove vezane za ovo čudo nastalo krajem devetnaestog veka.
Moje je druženje sa radijom počelo nešto kasnije od njegovog nastanka, dakle - negde sa polaskom u osnovnu;
sa pesmama Zorana i Bojana Ramboseka i onom pesmicom u interpretaciji Paje Minčića, koju sam svakoga jutra slušao na prvom programu Radio Beograda, u najavnoj špici emisije "Dobro jutro deco":
"...na drvetu grana,
a na grani čavka;
Il' je čavka, il' je pretpostavka".
Ne sećam se stihova ni pre ni posle ovih citiranih. Ali se sećam da sam je gutao svakog jutra tačno u sedam, sa zemičkom namazanom paštetom zalivajući je šoljom groznog, toplog mleka.
Sledeći u toj hronologiji mojih radijskih sećanja su beskrajno duhoviti i dovitljivi tandem Perica Slavenski&Ðokica Milaković, još malo pa kao Džeri Luis i Din Martin jugoslovenskog radijskog prostora. Gosti su im bili teškaši tadašnje estrade: od Nade Mamule, preko Nedeljka i Dušice Bilkić do Safeta Isovića, Nedžada Salkovića i tada mlađahne i u porok neogrezle Lepe Nacionale Lukic.
Sledi pauza od nekoliko godina sa skakavcima koji su pojeli radio talase, emisije i voditelje, ali se pevalo "Po šumama i gorama" i spremalo za prelazak na stepen omladinca..
I onda - bum!
Diskomer i Sloba Konjovic. Radio Luksemburg naše generacije. Svake nedelje u vreme ručka otvarali su se novi muzički horizonti.
Kasetarac marke Grundig, status "ready", prsti na "play" i "rec"... Tu sam prvi put čuo Sultane svinga i Blek Beti, Egipatski rege i "2,4,6,8 motorway".
Radioskop - beše li na 202 ili na Radio Beogradu, drugi program?!
Noćni program Studija B i Dragan Jelić koji me je skoro pa potpuno odvikao od spavanja u ta doba, i ostao No.1 u mom ličnom izboru za naj-voditelja na ovim prostorima.
Minimaks i Tup tup, Jupiterijanac i vicevi bez veze;
Marko Janković, dok je kreveljenje i zamuckivanje ovoga brke u emisiji Od doručka do ručka tretirano kao izraz duhovitosti;
Ozon na dvestadvojci, Darko Kocijan i Poruke lične prirode.
Još pamtim jednu:
"Beogradžanke, ne varajte nas sa Arapima!"
u potpisu:
studenti iz Grčke
Index 202, Indexovo radio pozorište, još sa početaka dok je u njemu glumio i blentavio se Neša Leptir Radulović, i Indexova Top lista koju je pravio Saša D. Kovacević.
Koji je jedan Gran pri dodelio beogradskoj saobraćajnoj policiji "za uspešno organizovanje gužve na Slaviji":
Interesantno je, možda, prisetiti se ko je sve, kao tekstopisac ili glumac učestvovao u stvaranju pozorišta: Voja Žanetić, Jugoslav Ćosić, Petar Lazić, Mićko Ljubičić, Slobodan "Saću da te karam" Bićanin...
Noćni program i Tam-tam na Radio Pančevu.
Niko kao ja, Argument više, Ritam srca kao najbolja omladinska emisija svih vremena iz koje je svašta poizlazilo i poispadalo....
I onda mrak devedesetih. Sunovrat profesionalizma i metastaza komercijalnih stanica koje su nicale kao korov
u svakoj šupi i na svakom tavanu, kad su zvezde radio programa postajali svi koji nisu marili za platu, izgovarali tečno više od osamnaest glasova i baratali bogatstvom od nekoliko stotina reči od tih glasova sastavljenih.
Danas mi je skala Winampa podešena na b-92, i odatle se pomera samo na omiljene plejliste, kad krene smaračina, u izvesnim periodima dana i večeri...
Svrha ovog teksta je da podsetim sebe i vas na najdraži medij i nekada omiljene emisije i ljude koji su ih stvarali.
Namerno nisam guglao niti tražio preciznije podatke ili proveravao i glancao svoja sećanja.
A dobrodošle su sve ispravke, dodaci i dopune.