Ja znam da ovaj tekst neće svima biti ugodno pročitati.
No i ne treba pisati da bi svima bilo ugodno nego da sebi postave pitanja oni koji razmišljanu. To je svakako manjina, od kada svijet postoji, jer da nije tako, svijet ne bi imao problema.
Dakle, u mom rodnom gradu jučer je održana jedna skaradna proslava. Skaradna po više elemenata i po više razloga, a opravdana jedino u skladu sa hajdučkom, balkanskom logikom, gdje pobjednik ima pravo da ruši, razara, pali, pljačka, iseljava, naseljava, a sve u ime nacije i svetinje nacionalne države kao ideala devetnaestog vijeka.
Premijerka Hrvatske, Jadranka Kosor, koja usput živi u stanu kao plodu ratne pljačke i otimačine, došla je u Knin, i tamo se obratila pobjednicima, slaveći zajednički zločinački poduhvat i osuđene zločince. To ne bi bilo tako strašno, da je tamo govorila kao privatna osoba, ali ona je to govorila kao premijerka države koja je završila pregovore za prijem u EU. Ključna tačka onoga što je rekla, tiče se otkolona od temeljnih ljudskih prava i temeljnih vrednosti na kojima se zasniva savremena civilizacija i naročito EU.
Jadranka Kosor je u Kninu slavila etničko čišćenje kao vrhunsku vrednost, a od nje nije bio daleko ni Predjednik Hrvatske, Ivo Josipović. On nije tražio rehebalitaciju osuđenih ratnih zločinaca, nije ih pozdravljao, ali je u Kninu pričao neku nesuvislu priču o "briljantnoj pobjedi" u kojoj su se "dogodili i neki bespotrebni ratni zločini". Pri tome misli verovatno da nije trebalo ubiti staroga Kuzmana Pajića iz Plavna, rođenoga 1898. godine, koji je na svome kućnog pragu podigao ruke, a hrvatska strojnica ga prekosila, ili Boška Kovačevića, rođenog 1906. koga ne samo da su ubili nego i bacili u gustjernu. Na stotine je sličnih prijemera po Dalmaciji, Lici, Baniji i Kordunu, tamo gdje Josipović govori o "briljantnoj pobjedi". I šta su, kad već postoje "nepotrebni ratni zločini", oni koji su "potrebni". Da ti "potrebni" nisu upravo oni koji se slave? Pa onda kažeš da je briljantna pobjeda ona, u kojoj je "postuhmno" u Hagu osuđeni zločinac Franjo Tuđman, mobilisao 600.000 vojnika da bi etnički očistila 250.000 svojih građana srpske nacionalnosti? Samo zato da bi Hrvatska bila lišena Srba i da bi ih svela "na minorna tri do četiri procenta", čime se Tuđman javno hvalio kao najvećim dosegom svoje politike. Šta ima u tome briljantno..?
Ostavimo pri tome činjenice vezane za dogovor Franje Tuđmana, Slobodana Miloševića i Dobrice Ćosića. Ostavimo njihov "zajednički zločinački poduhvat oko načina na koji se raspadala SFRJ". O tome će se tek pričati.
Oni, etnički očišćeni, sa njihovim dogovorima nemaju nikakve veze.
Dakle, u pitanju su elementarni principi, a ne prizemna politička manifestacija. Niko danas nema pravo da recimo u Nemačkoj ili Austriji kaže kako je izmišljen zločin holokausta. Ko bi to izgovorio, čeka ga sud. Čak ni u Srbiji, nakon donošenja deklaracije o Srebrenici, teško možete sresti nekog ozbiljnog političara da javno negira taj zločin. Do duše, to je dopalo neke druge koji to rade nekažnjeno, pa i uz blagoslov, ali i to treba sprečiti. U Hrvatskoj se etničko čišćenje, njegovi osuđeni ideolozi, realizatori i promoteri, dižu na najviši nivo od strane najviših organa vlasti. Tome će se, jednom, ne sumnjam, stati u kraj. To je prosto, moralni imeprativ. A bez podsticaja iz vana, teško će se to dogoditi.
P.S. Ovim tekstom ni slučajno ne želim umanjiti zločine koje je u Hrvatskoj počinila srpska strana. Njih je bilo i njih treba na adekvatan način tretirati.Iza toga stojim tvrdo, da tvrđe ne mogu stajati...