Po merilima SPC Nikola Pašić nije bio pravi Srbin nego prevrtljivac jer se potpisivao latinicom.
Ovih dana vrućina izgleda utiče i na podgrevanje strasti, podizanje raspoloženja i razna ushićenja. Ono što se na ovim prostorima posebno eksploatiše su versko i nacionalno, pogotovo ako su krize i socijalni problemi takvi ta se teško mogu rešiti pa je onda lakše malo skrenuti pažnju naroda. Tu uvek dolaze do izražaja veliki borci za nacionalnu i versku stvar. Oni vrlo gromoglasno govore o narodu-naciji, a kad pogledaš skoro da su ravnodušni prema bedi i propadanju ljudi koji čine taj narod. Isto tako, oni koji se najglasnije bore za svoju veru, sami ne žive po onome kako narodu pričaju.
Tradicionalni sabori na verske praznike su prilika da crkveni velikodostojnici, pošto pročitaju molitve pisane pismom i jezikom kojim njeni vernici i narod ne govore niti razumeju, prigodnom besedom kažu narodu ko je Srbin i srpskoga roda,a ko nije. Da ga pozovu da se okrenu veri svetosavskoj kao duhovnoj vertikali i identitetu srpskog roda.
Uglavnom SPC je sebi uzela ekskluzivno pravo i ima svoj srbomer da meri tačno određuje ko je Srbin, ko lažni Srbin, ko ubačeni Srbina, a ko Srbi prevrtljivci.
E tako i vadika zvorničko-tuzlanski održa Srbima lekciju i dade uputstva šta im je činiti e da ih on Srbima priznaje. Ne zabrinu se vladika niti upita kako narod živi, ima li šta da jede, čime da slavi krsnu slavu, koliko ih je nepismenih a koliko polupismenih već im i nama svima očinski poruči i govoreći „Čuvajte svetu ćirilicu i učite iz slavne srpske istorije naših predaka“, i zaista nam reče da"Srbi koji se potpisuju i pišu latinicom nisu Srbi već prevrtljivci". I dok okupljeni pažljivo slušaše vladika im kaza da "Srbi na Ozrenu nisu repa bez korena, a iz tog korena treba čuvati stablo koje se zove pravoslavni srpski narod". I kaza im tako da zapravo repa nije koren već da ima koren a da je pravoslavni srpski narod stablo koje raste iz repe. Lepo to kaza u prenesenom značenju ali ne objasni kako to Srbi opstatodoše kao vernici –hrišćani iako je tokom tih hilhadu godina većina bila nepismena, po kom to kriterijumu SPC ima eskluzivno pravo da propisuje kriterijume ko je Srbin, naravno niko joj ne spori da propisuje kriterijume ko je vernik a ko nije. Da li se stvarno u vrhovima SPC neko zapita kako to da jedino SPC služi obrede na jeziku kojim njeni vernici ne govore, zašto i kako to da je Srbin samo onaj ko piše ćirilicom i da li to znači da nepismeni nisu Srbi, da oni koji su tokom vekova pisali staroslovenskim ili latinicom nisu Srbi.Kako to da su Grci pravoslavci a ne pišu ćirilicom. Da li se zapitaju ima li mnogo važnijih problema u okviru same crkve i u društvi sa kojim bi se trebala baviti. Misli li SPC i dalje da je Srba preko 100 miliona pa ima prostora da po anahronim kriterijumima, uključujući i ideološke, vrši selekciju i odbacivanje iz nacionalnog korpusa po njoj nepodobnih.
Kako to da je moguće postojanje više pravoslavnih crkava a samo SPC je toliko sektaška da se poistovećuje sa nacijom ne dozvoljavajući mogućnost da ima Srba i ateista i pripadnika drugih hrišćanskih crkava ili islamske veroispovesti. Da li SPC nekoda ko primi pravoslavlje recimo prilikom sklapanja braka ili jednostavno iz ličnih razloga smatra da autoimatski mora i da menja nacionalnu pripadnost.
Doduše, vladika je najavio pojačanje humanitarne delatnosti Srpske pravoslavne crkve i rekao da će biti započeta ili nastavljena izgradnja gerijatrijskih centara, pravoslavnih gimnazija, sportskih terena i drugih sličnih objekata i institucija, naročito u okviru manastira. Pa šta su čekali do sada ili su prioritetniji bili dvorci za vladike i izgradnja crkava i hramova skoru u svakoj mesnoj zajednici koji su uglavnom prazni ili se na prste mogu izbrojati oni koji redovno dolaze na molitve.
Poslednji posao komim bi SPC mogla da se bavi, a ne bi trebalo uopšte ni da se bavi, je da deli Srbe po bilo kojoj osnovi. Najgore je što upravo iz njenih krugova potiču teze o većim i manjim , boljim i lošijim Srbima, rassrbljenim Srbima i sl., već da se bavi vernicima svojim.
"Čuvajte svetu ćirilicu i učite iz slavne srpske istorije naših predaka” ,reče vladika značajno.
Svakako treba učiti iz naše istorije onakve kakva je bila ali po čemu je baš ćirilica sveta nije važno, ali lepo zvuči iako svi znaju da izvorno Sveto pismo nije pisano ćirilicom.