Ima trenutaka u životu kada si mogao da skreneš levo od Albukerkija i promeniš tok lične istorije.
Mogao si da zagrliš, umesto da odeš.
Mogao si da staviš tačku, umesto da slinavo nastaviš utabanim stazama.
Mogao si da zalupiš vratima i uskočiš u rupu, gde god te ona vodila...moja Alisa.
Postoji taj nulti trenutak kada se vreme zamrzne, kad pažljivo istupiš iz svoga tela, pogledaš se odozgo i, kao na filmu, gledaš u sloumoušnu kuda bi te odvela jedna, a kuda druga odluka.
Trčiš u mestu kao David Burn u Stop Making Sense (preveliko odelo i iskolačene oči), izgovaraš rečenice iz davno pročitanih romana, nastupaš iz pozicije boljeg JA, onog priželjkivanog, jakog i odlučnog.
Onda te saplete ono slabunjavo JA, kolebljivo, lenjo i sklono bežanju.
Čekaj, nije to film u kome želiš da imaš glavnu ulogu!
U tome i jeste kvaka, mili.
Život nije film.
I ti nisi glavni glumac.
Deal with it.
__________________________________________________________________________________
(kad pitaš cvexov supersonični telefon u čemu je smisao života, on smirenim i ljubaznim ženskim glasom kaže - 42! eto, ušlo je čak i u aplikacije za telefon:)
__________________________________________________________________________________
Film o koncertu Talking Heads-a iz 1984. je film koji je nepovratno formirao moj pogled na svet. Napravljen i snimljen više kao pozorišna predstava nego kao muzički spot, sa minimumom scenografije i scenskih efekata, pun postmodernističkih referenci (o tome čitajte na vikipediji, dobar je članak). Neverovatno moderan, a u isto vreme klasičan. Dakle, još davne 1984. David Burn prepoznaje sve što u modernoj civilizaciji škripi i daje nam pogled u budućnost (tehnologija, ratovi, usamljenost, besmisao, ali i ljubav, dobrota i pojedinačni iskoraci u ljudskost). Samo igra svetla, predimenzionirano odelo, dve crnkinje prateći vokali i gitaristi koji se smenjuju, njihovi glasovi i muzika...i tela kao slike u pokretu. Divni minimalizam iza koga huči i valja se najbolji fanki svih vremena sa još stotinu muzičkih uzora: od panka do world music-a. Talking Heads stoje kao vanzemaljci u svom vremenu. Bez konkretnih uzora i bez adekvatnih nastavljača.
Zašto vam ovo pišem? Bilo je već blogova na ovu temu. Zato što hoću da vam poklonim link na koncert u celini online (gore). I zato što sam imala druga u srednjoj koji je bio isti DB, a propustila sam 25 godina od mature jer sam bila bolesna lisica. I zato što sam ovo isto pričala mojoj ćerki, a ona je raširila oči jako široko. I zato što sam od četiri koncerta DB-a u Beogradu, ja bila na najgorem.
Eh, živote lutalico:)
I got a girlfriend thats better that this
and you don’t remember at all
as we get older and stop making sense
you won’t find her waiting long
stop making sense, stop making sense...stop making sense, making sense
I got a girlfriend that’s better than that
and nothing is better that this
( is it? )