Nešto razmišljam danas, pošto sam odbolovao jedan dan, u kakvom procepu od vremena se mi nalazimo. Ne možemo biti u većem rasulu (dobro, da, znam rock bottom be postoji, uvek može dublje), pola ljudi je u letargiji, pola nema vremena za razmišljanje a treća polovina (ovo me je Marko Kraljević naučio kad je polomio Musino koplje na tri polovine) je temporarily embarrassed millionaires.
Mahom su mladi (u Kanadu!) temporarily embarrassed millionaires sto je potpuno tužno jer to vide na skroz sulud način, ne kroz preduzentištvo, ne kroz ideje, znanje, nauku, nego kroz nešto, kroz mufte, tamo vamo, presipanje, PInk, rijaliti, nemam pojma.
Drzao sam ispit pre par dana, i onda razmišljam posle toga, koliko je samo pao kriterijum ponašanja, samo kroz par godina koliko sam na faksu, a kamoli da upoređujem sa starijim generacijama (da ne zvucim kao during the war). Koliko se rečnik promenio, koliko je manje poštovanje prema instituciji, nauci, znanju uopšte.
U jednom momentu se pojavila energija na protestima, i to zaista lepa energija, ali ovi su mnogo iskusniji, nisu išli protiv nje, nego uz nju, i samo su je pustili da se izduva, da se potroši sama kroz sebe.
Umesto Gotov je, danas živimo Gotovi smo (Filipika za kraj)