Društvo

Sjećanja

kosta.babic RSS / 14.08.2020. u 13:34


 


 

Sećanja su jedna čudna i nepouzdana stvar. Sećanja su uvek lični doživljaj.  Sećanja na ljude  i aktere tih događaja nisu naravno pouzdani ni relevantni. A šta je pouzdano?

       Istoriju pišu pobednici tako da ni to nije baš pouzdano ali se ipak nešto podkrade pa se nešto i naslutiti da. Naročito kad pisanih tragova nema a rekla kazala dobija na značaju. Priče postaju legende, legende ikonografija a sve zajedno postaje predanje. Realnost gubi na značaju.

Kako je sve počelo?

Sećam se.

Kako se raspadala Titova Jugoslavija.

 Počelo je političkim igrankama, destabilizacijom susednih republika od kojih je pritisak na Srbiju bio najveći. Verovatno zato što je i imaginarni strah ostalih u odnosu na nju bio najveći. Ili im je bilo dosta srpskih kraljeva koji su po principu „uzmi ili ostavi“ Prihvatali Jugoslaviju u granicama koje je odredio  Berlinski kongres.

    Mislim da je i Josip Broz zvani Tito bio doveden pred isti svršeni čin jer velike sile nisu znale kud bi sa nama malima pa su nas gurnuli pod tepih. Mada , mislim da je njegovim političkim apetitima odgovarala Jugoslavija pa čak i više. Na primer Balkanski savez.     

       Doživotni predsednik je iza sebe ostavio predsedništvo. Zbirku staraca koji su čuvajući svoje dupe pristajali na igre mladih političara nacionalističke orijentacije.

      Preraspodela moći i bogatstva je postala imperativ nove klase, preduzetnika u svim republikama bivše Jugoslavije. Parole „Zagreb radi Beograd se gradi“postala je krilatica Maspoka ili Hrvatskog proljeća hiljadu devetsto sedamdeset prve .

     U pozadini svega je bila politička ostavština Josipa Broza ali i pritisak mladih tajkuna za novim odnosima u društvu.

      Kasnih osamdesetih Hrvatska i Slovenija su se uveliko spremale za ocepljenje od Jugoslavije jer su uvideli da okoštala tvrdokorna politika Srbije ne želi da prihvati nikakve promene.

Tako se dogodio štrajk rudara u jami „Stari trg“ kad je Stipe šuvar obišao „sirote„ rudare i dao im podršku. Tu spada i jednonacionalno trovanje albanske dece u jednoj školi na Kosovu.

Ne bih da navodim datume jer bi u traganju za datumima izgubio puno vremene a čemu to ?

Kako se nastavilo ?

Srpski komunisti su organizovali kongres saveza komunista Jugoslavije. Borislav Jović je rekao Imretu i meni na jednom snimanju da Srbija sa najvećim brojem članova partije treba da vodi komunističku partiju Jugoslavije.

    Tih dana je bilo važno da se što više ljudi učlani u komunističku partiju. Naivno verujući da će im to doneti prevlast na saveznom nivou.

      Slovenci i hrvati su napustili ovaj skup.

     Tih osmdesetih pojačava se pritisak Albanaca na kosovske Srbe. Sa Kosova dolazi pun voz kosovskih Srba. Mediji su jedva dočekali ovaj događaj. Neki od Srba su svoja imanja prodali Albancima radujući se dobroj ceni, neki nisu mogli da trpe da im najbliže komšije budu Albanci sa svojim navikama, verom i načinom života. Bilo je i otvorenih pritisaka na Srbe u albanskim sredinama da se iseljavaju. Počelo je da se zakuvava. U toj pregrejanoj atmosferi pojavljuje se novi politički lider Slobodan Milošević.

     Vodeću ulogu u komunističkoj partiji Srbije preuzima od Ivana Stambolića. Na čuvenoj osmoj sednici.  Stambolić biva nadglasan i smenjen a kormilo partije preuzima Milošević.

 

 

Ko je bio Slobodan Milošević?

Sin požarevačkog profesora i nastavnice, bankar, komunista, lider. Oženjen Mirjanom Marković rođakom Dragoslava Markovića Titovog kadra u rezervnom sazivu.

   Sticajem okolnosti u vremenu preuzimanja vlsti i uticaja od Stambolića, Miloševiću su popucale sve četiri gume na službenom mercedesu. Došlo je do prevrtanja automobila ali je zbog visokog snega pored puta Milošević prošao samo sa lakšim povredama. Pričalo se da iza svega stoji služba koja je jednim delom bila opredeljena za Stamboloća.

        Nedugo zatim na Kosovu policija interveniše  protiv srpskih demonstranata , ljudi koji se osećaju ugroženim od radikalnih Albanaca.

       Tu u igru ulazi Milošević. Čuvenom rečenicom  -Niko ne sme da vas bije.

Ubrzo zatim postaje sinomnim zaštitnika svekolikog Srpstva . Čovek koji je od početku pogrešno shvaćen jer je u suštini bio pristalica proleterskog internacionalizma po ugledu na svog velikog idola JB Tita. Prihvatajući se uloge zaštitnika Srpstva obezbedio je sebi desetogodišnju vladavinu.

Fenomen Milošević.

Slobodan je svakako bio harizmatična ličnost.Dosetio se i da je savez komunista zastarela ideologija. Trebalo je izmisliti nešto novo.  Tako je savez komunista preimenovao u Socijalističku Partiju Srbije.

Neki ga opisuju kao tehnokratu socijalističke orijentacije,ma šta to značilo. U to vreme bilo je poželjno da ste direktor velike državne firme sa puno para i uticaja.

Naravno u skladu s’ tim trebalo je uvesti i demokratiju po ugledu na zapadne. U nedostatku ozbiljnih političkih stranaka služba je osnivala partije. Sedeći jednom prilikom u kabinetu kapetana Dragana došao je čovek po imenu Uroš i predložio da osnujemo stranku. Ja nisam bio za, a ni kepu se ideja nije baš svidela.Oboje smo znali da ga šalje služba.

Mediji su sa oduševljenjem prihvatili ovu klicu demokratije.

Sećam se da je Vuk Drašković u prvoj „slobodnoj“demokratskoj kampanji obilazio Srbiju. Naravno da je državne televizija posvetila pažnju svim kandidatima“ podjedanako“.

Vuk je u tom prilogu državne televizije seljaku kod koga je bio gost obećavao sve i svašta: Od poljoprivrednih penzija do povoljnih cena i organizovanog otkupa poljoprivrednih proizvoda. Na Draškovićevo pitanje“Da li ćeš da glasaš za mene“? Seljak je rekao“ Hoću kad ti budeš predsednik države.

U međuvremenu Mirjana Marković organizije stranku Jugoslovenska Levica.

     Nadajući se nekim paricama ili uticaju u nju se učlanjuju mnogi. Ljubiša Ristić i još mnogo „Levičara“

      Nikad se neće saznati zašto su njeni „prijatelji“ Kundak, Žika Jat,Ćuruvija i još par njih bili upucani i overeni? Ko joj je pružao „dobre usluge“? Da li je to bio Legija? Ako je on bio izvršilac pucačkih radova ko je davao logistiku?

 

Hiper inflacija

 

 Početak vladavime Slobodana Miloševića obeležila je galopirajuća inflacija. Jezda i Dafina. Piramedalne zalagaonice na koje su ljudi naivno naseli i izgubili poprilične sume novca. Profitirali su jedino Arkan i kompanija jer je dolazio sa kalašnjikovim u njihovu zalagaonicu.

U to vreme je Srbija bila meka za pranje para od kocke,droge, prostitucije....

Američke službe za borbu protiv nelegalnih radnji su dobile zakon po kome federalni agenti ubacuju novčanice sa obeleženim brojem. Ukoliko se takve novčanice nađu u svežnju to je bio dovoljan dokaz da potiču iz ilegalnih izvora. Jezda ,Dafina i sve ostale banke imale su skupljače deviza po ulicama i bulevarima. U torbama su ih slali na Kipar.

    Sećam se da je početkom 1992. u predvorje TV beograd gde se nalazila filijala neke banke preko koje smo dobijali plate i čekove dolazio Oliver Mandić. U to vreme bio je Arkanov portparol.

     Uvelikoj papirnoj kesi doneo je sveže odštampane novčanice. Mi smo kao siročići čekali da nam službenice banke udele nešto keša jer su čekove dobijaji samo povlašćeni.

Te 1992. Tridesetprvog decembra dobio sam platu koja je iznosila nekoliko milijardi dinara. Otišao samda nešto kupim za doček ali sam u praznoj samoposlu na rafu video samo metlicu,đubravnik i pakovanje od 1000 komada čečkalica. Kupio sam i jedno i drugo.

U to vreme u televiziji pojavljuju se neke nove devojke željne slave i uspeha a najviše para i udaje za obećavajuće političare.

Neke su se održale i danas.

 

 Služba !

       Stambolić se dostojanstveno povukao iz politike. Posle su ga našli u plitko iskopanom grobu na Fruškoj Gori. Ali da krenem od početka.

Prvo je poslat u Knin službenik Arkan a što ne reći i službin egzakutor a posle i kapetan Dragan.

Krajina je odbranjena.

 Da li?

SR Jugoslavija kako se naposletku zvala svela se na samo dva slova. Srbija i Crna Gora ali se i taj savez ubrzo raspao, Politička a naročito ubistva zbog para su se nastavila. Kad sam jednom prilikom rekao Goranu da u zadnje vreme ima petnaestak egzekucija rekao je „Ne seri“ znaš da su po hodnicima televizije postavljeni mikrofoni i sve se snima. Prestao sam da kenjam.

      Krajem devedesetih namrčilo se nebo nad srbijom. Neki dobro plaćeni starac je poslat od strane američke administracije da proveri stanje ljudskih prava u južnoj srpskoj pokrajini. Mislim da se nije zvao Džoni Voker ali je bilo vrlo slično. Neka od televizija poslala je u svet snimke  tela Albanaca. Na stranu što su bili uredno presvučeni,što se nigde nije videla fleka od krvi niti rupa od metka ovaj događaj je proglašen zločinom nad civilnim stanovništvom albanske nacionalnosti.  Naša strana tvrdila je da su to pripadnici oslobidilačke vojske kosuva koji su bili ubijeni u sukobu sa policijom. Gledao sam te snimke u međunarodnoj razmeni televizije Beograd. Bio je to okidač za vazdušne udare protiv SR Jugoslavije.

 

Bombardovanje

 

Neposredno posle Margaretinog prvog rođendana, krajem marta 1999, pozovu Meri u Američku ambasadu. Otišla je vidno zabrinuta jer je svakim danom bivalo sve izvesnije da će nas bombardovati. Kad se vratila kao da joj  je laknulo.

Evo šta mi je ispričala. Rekli su joj: “Sutra polazi konvoj sa američkim građanima i službenicima ambasade za Budimpeštu. Vaš ostanak u Srbiji nije bezbedan. Mi smo obavezni da zaštitimo sve naše građane, i zato Vi, vaš sin Zekeri i vaša ćerka Margareta, budite sutra ujutru ovde.  Idete sa nama u Mađarsku“.

Meri je rekla:“ Ne. Moj muž ostaje ovde i ja ostajem ovde, a vi bombardujte“.

Došao je i taj dan.Te večeri ja sam se spremao za posao, Meri je na sred sobe raširila trpezarijski sto. Ispod stola stavila je ćebad i jastuke i tu legla zajedno sa Margaretom. Još mi je rekla da su je to učili u vatroganoj brigadi. Najsigurnije mesto u slučaju vremenskih i ostalih nepogoda je ispod stola. Poljubio sam ih obe i pošao na posao. Zekeri je imao petnaest godina i otišao sa društvom u grad, njega to bombardovanje uopšte nije zanimalo.

Kad sam stigao u Televiziju zujalo je kao u košnici. Košuljica dnevnika bila je spremna, čekala se samo udarna vest. I došla  je. Bio sam u međunarodnoj razmeni , kad se na jednom monitoru pojavila slika iz Italijanske baze Avijano. Avioni NATO-a krenuli su na Srbiju.Telefonom sam se javio kući i rekao: “Meri počelo je“.

Te večeri bilo je previše posla, vesti su stizale jedna za drugom, a ja sam radio kao montažer na vestima i nisam imao vremena da dignem dupe od montaže.

Kući sam došao pred  jutro, Meri je bila budna. Ispričala mi je šta se njoj događalo te noći. Zvala je mama iz Amerike i rekla da je dala naš broj telefona nekim ljudima iz CNN-a, i da će je oni zvati. Negde oko dva posle ponoći zvonio je telefon. Pitali su je kakva je situacija u Beogradu? Meri im je odgovarala, naravno na najbojem engleskom, ali meni je to prepričala ovako: “Faking Zek, pjuberti, otišla u grad. Kosta radi na posao, a ja i Megi ležimo ispod sto i čekamo gde će da padne bomb“.

Na drugo pitanje kako Srbi gledaju na to, Meri im je odgovorila: “To je kao kad Meksikani koji žive u Teksas hoće svoj država Teksas i kažu fak Amerika, mi hoćemo indipendent. Da li bi Amerika to da dozvoli“?

Na treće pitanje-šta narod misli o Miloševiću, Meri im je rekla: “Milošević je naš problem, vi ne bombard Milošević,vi bombard Srbija“. Razgovor se tu završio, a kako nam je posle rekla Merina mama, CNN je to pustio samo jednom.

Margareta ima 22 godine i bombardovanja se ne seća.

Zekeri se vratio u Srbiju,oženio se devojkom iz Bavaništa.Imaju sina Damjana.Žive u Beogradu.

         PS. Samo da vas podsetim da su početkom avgusta 1995 godine hiljade gladnih,žednih i bespomoćnih ljudi danima čekali da im se dozvoli ulaz u Srbiju. I to je bio deo politike Slobodana Miloševića.

     Ostalo je samo da poginulima čitamo molebane a sve naše poraze slavimo kao pobede.

 

Slobodan Milošević je izručen sudu u Hagu gde je i umro u pritvorskoj ćeliji. Sudilo mu se po komandnoj odgovornosti. Mada se sve vreme trudio da dokaže da za taj građanski rat na ovim prostorima nije kriv.

Sahranjen je u dvorištu roditeljske kuće u Požarevcu jer ni jedno groblje nije htelo ili nije smelo da primi njegove zemne ostatke. Pored njega sahranjena je i Mirjana Marković njegova velika ljubav.

Posvećeno mojoj deci Mateji Borisu i Margareti, da me više ne zapitkuju-Je li ćale kako je to bilo?

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 



Komentari (11)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

j_grandson j_grandson 13:54 14.08.2020

Da!

Kosta, pozdravili te TasaDebeli i Šmu.
kosta.babic kosta.babic 13:59 14.08.2020

Re: čarli

Kosta, pozdravili te TasaDebeli i Šmu.

Čarli ne seruckaj.
g.radicevic g.radicevic 15:14 14.08.2020

te 1988...

zvezdi je ostalo još dve godine do titule prvaka evrope u fudbalu
na Gazimestanu je....





solo solo 18:35 14.08.2020

Re: Sjećanja/Amarcord




Posvećeno mojoj deci Mateji Borisu i Margareti, da me više ne zapitkuju-Je li ćale kako je to bilo?


Bilo je lepo jer je bilo vreme naše mladosti.

Ružno je izbledelo.

Tako treba. Na kraju.

Šta mi uopšte znamo o životu. Samo ga proživimo.
j_grandson j_grandson 18:50 14.08.2020

Re: Sjećanja/Amarcord

solo

...

Bilo je lepo jer je bilo vreme naše mladosti.

...

Tako je!
Konačno da si pogodio.
Istina, dosta je, još uvek, onih koji misle da im je bilo lepo zbog Faraona Tite.
solo solo 19:04 14.08.2020

Re: Sjećanja/Amarcord

Istina, dosta je, još uvek, onih koji misle da im je bilo lepo zbog Faraona Tite.


Između ostalog i zbog njega

Drug Tito je najviše voleo da jede štrukle. Imao je skroman ukus kao i ti mačak sa slaninicom.
Aj priznaj voleo si ga pomalo. Naravno ne više od tate i mame.

solo solo 19:38 14.08.2020

Re: Sjećanja/Amarcord


Nego Čarli pusti to.

Aj malo u Persiju za tebe i veselo društvo. Paše na ovu vrućinu.

j_grandson j_grandson 20:34 14.08.2020

Re: Sjećanja/Amarcord

solo

Nego Čarli pusti to.

Aj malo u Persiju za tebe i veselo društvo. Paše na ovu vrućinu.


Sutra ću da nabacim slušalice.
Sada gledam snuker, polufinale, Selbi - Saliven.
Черевићан Черевићан 18:38 14.08.2020

optima fide

ili....Deda, kako je bilo

кад главом дочараш окружења збиљу
турбуленто беше ...задњих пола века,
и пази још трају Бољитка нам пробе
а млади у нади ...........да ће Га дочека
solo solo 18:41 14.08.2020

Re: optima fide

ili....Deda, kako je bilo

кад главом дочараш окружења збиљу
турбуленто беше ...задњих пола века,
и пази још трају Бољитка нам пробе
а млади у нади ...........да ће Га дочека



Boris Drenca Boris Drenca 20:54 14.08.2020

Meri, Zak i Kosta

Nekoliko godina posle bombardovanja snimamo intervju sa Meri, Kostom i Zakom kod njih u kući. Meri objašnjava kako je bilo sedeti u dvorištu sa drugim ženama tokom uzbune. 'Svi psuju a ja ne mogu. Znam da psujem srpski ali fuck is still a fuck'

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana