[Помисли нешто потпуно другачије]
[Сваки човек је важан ]
Мишљење и свет
„Оно што мислимо је сувише различито
од онога што би требало да мислимо."
Чарлс Сандерс Пeрс
Човеково мишљење настаје као последица интелигенције, односно способности да се елементи из окружења уодношавају. Оно настаје из нагона за опстанком, односно потребе да се створи интерпретација света зарад лакшег сналажења у свету, пре свега зарад лакшег предвиђања будућих догађаја. Мишљење је дубоко посредовано искуством у свету, односно изложеношћу подацима из окружења. Што је то искуство богатије, то ће и човеково мишљење бити богатије.
Невоља са мишљењем је што је оно, у својој основи, непоуздано.
Onaj režiser što nekad napravi sjajne filmove a sada graditelj kvazi grada i sav umazan u vazelin iz lukrativnih razloga reče sinoć da bez mitova (srpskih) nema ni te nacije, pa onda ti zlotvori koji samo čekaju svoju priliku da iskorene nebeski narod, iskoristiše rečeno i pored ranije otetog učiniše i to ... pa reče on sasvim očajan ...
... šefe, odnose ih ... sada zaista više ne postojimo i da beremo kožu na šiljak ...
Niko ne zna ko je mladić sa fotografije. Nije moguće stupiti u kontakt ni sa kim ko bi imao da kaže nešto o njemu. Svi su ili mrtvi ili zaboravljeni. Zapravo, nikoga ni ne zanima ko je on. Poznat je kao mladić sa američkom zastavom. Zvaću ga Miki.
ili ti: njihove ruke su male 2
U Srbiji je loše stanje, vrlo loše stanje. Skoro svako koga poznajem, a da ima mogućnosti, bilo intelektualnih bilo finansijskih, razmišlja o odlasku, ili barem, o slanju dece u inostranstvo na školovanje, po mogućstvu bespovratno...
Jedan od najilustrativnijih primera je taj da vam režim u Srbiji, nebrojenim dostupnim sredstvima maspropa; digresija, recimo, ubacujući u vaše sisteme svesnosti samo jednu jedinu, malu reč, i uz neprekidno mantričko ponavljanje dok ne postane deo vašeg rasuđivanja, kraj digresije; ispira mozak da je dobro (za otadžbinu) imati decu. To u velikoj meri jeste tačno, međutim ono što režim u Srbiji previđa jeste da srpska deca vole da piju mleko, a mleka u državi nema, ili u sramotnoj meri, ima ga po skandalozno visokim cenama.
Hipoteza 1, koja je i jedina hipoteza u ovom postu, je da izabrani partner mora biti ''obećanje sreće''. Naravno, pod uslovom da je partner i željeni partner. Pretpostavke za analizu su zrelost partnera, dakle ne radi se o adolescentima. Pored toga analiza se ne odnosi na osobe sa strahovito limitiranim mogućnostima izbora.
Da bi hipoteza bila dokazana, odnosno da ne bi bila odbačena, poćićemo od, čini se, nepobitnih stvari. Naime, da bi ostvarili (kvalitetnu) emotivno-erotsku vezu morate anticipirati njenu temporalnu beskrajnost, odnosno ''konačnost'' (''finalno
Devetog marta hiljadudevetstodevedesetprve sam prvi put osetio strah zivota u Beogradu. Sa svoje nepune dvadeset dve godine osetio sam da su se moji putevi i putevi mog grada i zemlje definitivno razdvojili. Iako nisam bas tog dana to svesno ili artikulisano shvatao, upravo je bilo tako. Slusao sam B92 i osecao veliki strah, ne toliko za konkretan licni opstanak, vec zato jer je bilo vise nego jasno i ocigledno da stvari vise nikad nece biti iste. Da ono u cemu smo uzivali, cemu smo se nadali za buducnost, kako smo zamisljali nase zivote i okruzenje, da se sve konacno i bespovratno srusilo u
Sticajem okolnosti, prošle nedelje sam imao zanimljivu polemiku sa aktuelnim ministrom spoljnih poslova Vukom Jeremićem. U sredu, 22. februara 2012. u Medija centru je održana promocija knjige Duška Lopandića „Regionalne inicijative i multilateralna saradnja na Balkanu" u izdanju Evropskog pokreta. Kao jedan od prisutnih novinara postavio sam pitanje autoru knjige da li se u njoj bavio i saradnjom između Srbije i Kosova. Takođe, postavio sam mu pitanje kako on gleda na ovdašnji tretman Srba južno od Ibra, naročito na odnos prema Srbima - ministrima u vladi i poslanicima u parlamentu Kosova. Pomenuo sam da mediji u Srbiji njih pežorativno nazivaju „Tačijevi Srbi", a veći deo javnosti - izdajnicima.
I know that it is freezing, but I think we have to walk, I keep waving at the taxis, they keep turning their lights off. But Julie knows a party at some actor's West side loft, Supplies are endless in the evening by the morning they'll be gone.
When everything is lonely I can be my own best friend, 'll get a coffee and the paper, have my own conversations. With the sidewalk and the pigeons and my window reflection the mask I polish in the evening by the morning looks like shit.
And I know you have a heavy