Na zagrebački kolodvor u 23,55
u poslednji čas stigla sam na vlak
i upala u prazan kupe
gde je bio mrak, gde je bio mrak...
Tražeći svetlo, začuh dubok glas:
"Lady, the light is overthere!"
Tad shvatih da nisam sama.
Bio je to muškarac crne boje kože
u crnoj maji i crnom džinsu, oh Bože!
"We don't need the light!" rekoh istog trena,
isključih svetlo i sedoh naspram njega.
Ljubazno smo se smeškali razmenjujući fraze,
voz je mileo sporije od kornjače
belasali su mu u tami zubi i beonjače.
Kada sam mu, skinuvši sandale, noge uvalila u krilo
pokazao je odmah da mu je milo,
na moja umorna stopala i listove
spustio je tople dlanove i nežno ih trljao,
dok se voz po tračnicama kotrljao
sisao mi je prste, golicao dahom vrelim,
živahnim jezikom i mekim usnama debelim.
.
Noćni vozovi su pusti i tihi,
svi spavaju, nigde žive duše.
Kad smo kondukteru pokazali karte
zamandalili smo vrata i zavese navukli
jedno drugom snažno se privukli,
odeću smo smakli i skroz se primakli
da bi se natakli.
Grickajući mi uho, pitao me je za ime
i rekao mi svoje: Džouzef.
Nisam uspela da mu vidim lice
treptave senke su klizile po nama
mrsila sam mu kosu, lizala jagodice
od dodira naših su sevale varnice.
Odjednom je pred mene iskočila neman
crna pitončina s ljubičastom glavom,
zbunih se malo nad tom pojavom.
Ali piton je, ispostavilo se, pitom!
Skakutao je gipko dok me je svud pipko
vrludao je sklisko mojim površinama
dok je voz kloparao tutnjajući šinama.
Ništa drugo nismo radili,
ni pušili, ni pili, ni razgovarali,
ali nismo ni tren odmarali,
samo smo se karali... i karali.
Četrnaest kondoma smo potrošili
i litre znoja izlili
dok smo se džudžili-midžili,
šest sati sam lelujala, valjuškala se i ljuljuškala,
sa Džouzefom sam se njuškala,
potrbuškala i poleđuškala,
spreda i straga, u mračnom kupeu voza
naletela sam na vraga.
Vinuo me je u orbitu, dao mi moćnu kitu
usijanu, masnu, crnu, čvrstu, rasnu,
animalnu, osebujnu, bestijalnu, bestidnu
čistu mirisnu finu...
i ja sam mu se dala, bez pardona, bez morala.
Visili smo sa tavanice
propinjali se postrance
oblizivali se, stenjali, dahtali,
gužvali se i poze menjali.
"Do it to me baby! Yeah, yeah! Now now wow wow!"
Kačila sam se o gornju prtljažnu šipku
nabadala na njegovu usijanu pritku
u gejzerskim slapovima svršavala
u njegovom stisku raspršavala...
Oh My God! Ah My Goddesss!
Tela su nam se uvijala, zbijala i upijala,
penetrirala su i žonglirala,
crno i belo, čvrsto i meko,
na šest sedišta
ne žureći
ne žmureći
ne želeći drugo ništa.
Džozef je sišao s voza u Inđiji, malo pre Beograda,
na rastanku mi je ljubio ruku, drhtala mu je brada:
"My Beautiful Lady K, I am very curious to know one thing!
Did you do it because I'm black?"
"Oh no honey!", rekoh, "It's because... because... You are so sweet".
Možda ga ipak nisam slagala,
bio je slađi no što sam zamišljala
a nisam imala vremena za objašnjenja,
jer istina je cela, da mi je uvek bila želja...
a da nisam naletela... ili nisam smela...
da sam sa crncem oduvek htela
da se...
i napokon sam se!