Interesantno je to da podela na polove više ne igra nikakvu ulogu u ovoj igri. Čak ni na seksualne orijentacije. Uz sve ograde i bez pretenzija na opšte važenje, ali straight i gay golać razlikuju se tek u tome što te jedan posmatra namrgođeno i izazvački ne bi li što efektnije dočarao vrenje testosterona dok je drugi malo nežnije izvio bok. Obojica su vredno radili tokom zime. Na istom mestu, među tegovima, možda čak jedan do drugoga. Moguće da su se dobacivali motivišućim mantrama tipa Možeš sam, 'ajde sam, sam, toooo. Obojica žele da budu pohvaljeni. Primćeni. Muškarci su se skinuli. Čekaju da budu iskorišćeni. Poniženi i uvređeni. Žene se drže utvrđenih pravila. Ističu standardne atribute: napućene usne, grudi, zadnjicu. Sećam se jedne žučne tribine održane u SKC-u pre nekih desetk godine povodom reklamne kampanje modnog brenda SISLEY. Mlade feministkinje su bile jako ljute. Čitav editorijal ove kompanije, razapet po gradskim bilbordima, sniman je u štali. Seno, kravlji repovi, devojke u poluotkopčanom džinsu i tragovi mleka po usnama i telu. Grozno i ponižavajuće, žena je ponovo iskorišćena. Nikada mi nije bio jasan problem koji feministkinje imaju sa seksom, požudom, čulnošću i vizuelnom, pa i pornografskom predstavom, svega toga. Kolega iz dnevnog lista, koji je zalutao na tribinu budući da je došao da pravi društvo prijateljici, svojim banalnim komentarom rekao je čistu istinu: Pa zar to nije kompliment za ženu, za njenu lepotu, ukoliko je tip toliko napaljen kad je vidi u tome? Jeste. I za ženu i za džins.
Fantazam o sekusalnom iskorišćavanju u epohi kada žene podjednako dobro vladaju istom veštinom je besmislen. Čini mi se da je međusobno „iskorišćavanje“ najveći benefit borbe za seksualne slobode. Stav da je žena ovakvom kampanjom svedena isključivo na to nije ništa drugo do proizvoljno učitavanje. Jer, ko može da pruži garancije da se njih dvoje, nakon seksa, neće lepo ispričati u senu? Ili otići na večeru? Ili da će ona ustati prva, otresti slamu i izaći napolje ne mareći ni za kurtoazni pozdrav? Ili da će on među kravljim repovima preklinjati za njen broj telefona? Neverovatno koliko su žene tokom novije istorije bile pocenjivane od strane onih koji se zalažu za njihova prava i dostojanstvo. Kad neko na reklami za Argeta paštetu precrta imenicu žena, a ostavi fudbal ili ne znam šta, to jeste ponižavanje i bedan prostakluk. Vratimo se vurtuelnom, narodnom nudizmu.Stvar se dodatno koplikuje u savremenosti u kojoj su svi goli. Svi komuniciraju golotinjom. Zategnuti, osunčani, uporni u zaklinjanju da fotografija nije ni prošla pored fotošopa. Dešava se nešto drugo. Muškarci sasvim otvoreno, Twitter je zadnjih dana krcat time, vređaju ponosne pozerke u bikiniju. Niko se ne hvata za šlic, ali se svi hvataju za opisne prideve. Barem u public varijanti. Naročito ukoliko je reč o hordama polupoznatih devojaka koje se bore za status javne ličnosti ili naklonost muškarca po svojoj meri. Namerno ga ostavljam nedefinisanim, čak i kada je kristalno jasno da on može biti samo (ne)srećnik iz redova tajkuna. Odjednom se očekuje da se starleta fotografiše u biblioteci. Među knjigama, iscrpljena od nemačke idealističke filozofije. Odjednom se galopom hita nazad. Muškarci su uznemireni ženskom vulgarnošću. Oni bi natrag, u đul baštu, kod curice u belim hulahopkama, da se ponovo sprdaju sa njenom naivnošću, zajapurenim obrazima i očekivanjem da joj recituju stihove na mesečeni. Oni bi ponovo da budu junaci razodevanja. Ali to nije izazov ovog vremena. Niko više ništa nije ostavio na sebi. Valjda zbog toga regresiraju do malicioznih, nekada isključivo, po matrici kiselo grožđe, ženskih komentara čija je jedina poenta u prebrojavanju rupa od celulita na nekom sasvim pristojnom dupetu.
Žene su umerenije. Tek svaka peta uživa u malicioznim mudrovanjima tipa što veći biceps to manja piša. Potom sledi filovanje otužnim refrenima o steroidima koji su izjeli „alat“. I one bi nešto, kako kažu, normalnije, prirodnije. Htele bi da on počne da raste tek kada su u srećnoj zajednici sa njim, kada već uživaju svu njegovu naklonost. Na isti način kao što zlonamerni tviteraš verovatno mašta o tome da on bude taj koji će izvaditi keš za njene silikone. Onako galantno, bez žaljenja. Kada učestvujem, nisam inferioran. Kada te podržavam, onda sam ja ta uspešna žena iza tvojih leđa. Kao gotovi proizvodi, polovi, odnosno njihov razodenuti i posmatrački deo, ne samo da se ne razumeju nego su od prvog klika neprijatelji. A samo dve decenije pre, jedino su kamiondžije imale hrabrosti da dekorišu svoja vozila onim u čemu su, tajno ili javno, svi uživali. Moguće da je deo rešenja zagonetke u dostupnosti i predoziranosti. Bilo kako bilo, dok se muškarci i žene razmenjuju stilskim figurama, gejevi menjaju telefone i ugovaraju termine. Još uvek postoje oni koji časa ne čase svesni da verbalno tkanje sopstvenih frustracija može da donese tek nešto virtuelnog odobravanja i popodnevni status zvezde u društvu. Ovako, nikad se ne zna. Šansa za bingo je realna.Isprovociranost lepim telima se raslojava na nekoliko skupina. Na oduševljene, oduševljene u akciji, istinski nezainteresovane i zainteresovane ali frustrirane koje svaka žila ili grudnjak podsećaju na popijene čvrge u detinjstvu i promašene golove. Nema razloga za strah. Nema razloga za uzbunu. Sva ta divna tela neće ništa od nas. Samo da nam se dopadnu. Preskoči ili širokogrudo pritisni like. Svi govore o tome kako je gotovo uzvišeno učiniti samo jedno dobro delo svakoga dana. Evo šanse, a da se dobročinitelj ne mora pomeriti iz fotelje. U kulturi očaravanja svaki kompliment je razlog za sreću. Ili klikćite ili se skinite.
***
Juče je jedan mladić (ili je bar juče priča aktuelizovana, brojne su sad zavere i "otkrića" povodom toga), radnik na nekoj zgradi u ulici u centru grada, postao zvezda društvenih mreža. U komentarima punim empatije stiglo se i do zamerki na račun gradonačelnika, a svaki drugi komentator/ka se nudio da ga usvoji. Zbog lepog tela, na prvom mestu. Nije bilo gneva, nije bilo teških reči. Dominiralo je oduševljenje, na komplimentima se nije štedelo. Niko nije tražio nedostatke na njegovim trbušnjacima. Niko nije izvodio zaključke o tome koliko je inteligentan. Jer, mladić nije zauzeo pozu među ciglama i pogledao nas pravo u oči. Nije tražio da reagujemo. Možda nije ni znao da ga fotografišu. Na poslu mu se ne može pozavideti. Retko ko bi poželeo da bude u njegovoj koži na +37. Nije izvesno da li je stigao da ruča i ima li svežu vodu. Lepota mu se priznaje bez zadrške. Prema tome, logično je zapitati se šta nas zapravo iritira kada je telo podjednako izvajano ali fotografisano u drugim okolnostima.