Juče i danas kroz mediji su opet dali malo prostora DS, predstavljajući je kroz stavove koje su izneli potpredsednica Jelena Trivan, Dragan Đilas ali i Goran Ješić .Očito je da su stavovi Đilasa i Ješića bliski ali i suprotni onome što iznosi gospođa Trivan.
Iako me kao običnog člana i glasača niko ne pita, niti je kada pitao za mišljenje, na ovom mestu kažem da potpuno podržavam stav Đilasa, ne smatrajući pri tome da se stranka obavezno mora cepati, ali da se mora očistiti i pročistiti sa ili bez pričešće, mora.
Nakon svega što je prošla i kako je radila, DS je očito u veoma bremenitom stanju, to članstvo zna, oseća i vidi, samo mu niko još ne kaže da li će se poroditi, kada i koliko ili će smoći snage da abortira, pročisti se i očisti. Mislim i dalje da stranka ima i infrastrukturu i kadrove i snage da sve ovo prevaziđe ali da se ne treba ustezati da neki koji su vrtoglavo otišli visoko sada malo i strmoglavo dođu tamo gde im je mesto., a da DS bude i dalje velika stranka, veoma ozbiljna i konstruktivna opozicija koja će na sledećim izborima opet da se vrati na vlast, gde joj je i mesto.
Koliko kao glasač i običan član vidim, čitam i pratim, za sada su se iskristalisale dve opcije, a da li će biti i struje-frakcije to ćemo tek videti.
Jedna je očito brojnija i čini je većina rukovodstva i visokosedećih funkcionera koja smatra da je sve OK , da malo može da se tu i tamo prodiskutuje ali da se masa ne talasa. Čak i ako postoje neki problemi i opasnosti za to su krivi drugi. Najizrazitiji predstavnik ovog pristupa je potpredsednica Jelena Trivan koja zamera nekim stranačkim kolegama što se zalažu za odgovornost vrha stranke jer su, kako kaže, i drugi lideri gubili izbore, pa niko nije tražio njihovo povlačenje. Takođe, vlo mudro da”moramo promeniti neke stvari da nas ovaj talas naručenih napada, nerealnih ambicija i osvetoljubivosti ne bi sve potopio”.Što će reći da se zapravo ništa nije desilo i das u krivi zlobnici koji izmišljaju i napadaju bez osnove.
Za razliku od nje, Đilas je, primetio da je stranka otišla u opoziciju, da nije postigla očekivane i tražene rezultate , da je izgubila utakmicu i da se mora analizirati kako je ko igrao od golmana, preko bekova, golgetera, autogolgetera, trenera i uprave kluba/preduzeća/stranke. On ne smatra da su krivi ni publika ni sudije niti da njih može menjati. Prema tome, kao što Đilas napisa u onom pismu, gde kaže:
“ Nije 6. mаjа DS izgubilа utаkmicu igrаjući mаli fudbаl nа livаdi sа SNS. Mi smo izgubili izbore zаto što je Srbijа svojim glаsovimа loše ocenilа nаš četvorogodišnji rаd.
Jа verujem dа je izborni rezultаt lekcijа i dа iz nje što pre trebа dа izvučemo pouke. Možemo i dа se prаvimo dа nаše odgovornosti nemа, dа su zа izborni rezultаt krivi svi drug osim nаs, аli je to sigurаn nаčin dа DS sklizne do grаnice cenzusа i izgubi poziciju koju je grаdilа 20 godinа.
Sаgledаti sve svoje greške, biti pošten premа sebi i premа drugimа i prepustiti i političku scenu i strаnku nаjboljimа među nаmа, sаmo tаko ćemo reformisаti i strаnku i političku scenu.”
Slično misli i Goran Ješić koji je još decidniji da uprava kluba treba da podnese ostavku, ne osporavajući im da se kandiduju na novim izborima.
Prošlo je već tri meseca od izbora i mesec dana od formiranja nove vlade . DS je ostvarila je izvanredan rezultat u Beogradu , dobar rezultat u Vojvodini, predsednik DS je izgubio na predsedničkim , a stranka u celini ne može biti zadovoljna rezultatima na parlamentarnim izborima u celini. Pored toga, SD nije uspela da ona formira vladu i zasluženo se smestila u opoziciju. Dakle, objektivo, osim Đilasa i Pajtića niko od visokoih funkcionera ne može da se pohvali rezultatima. Ako se ima u vidu da je DS u Vojvodini pretrpela direktnu štetu kao posledicu ispadanja DS iz kombinacije za formiranje vlade, onda je u celini stranka doživela priličan fijasko,mada se po broju poslanika koji su se smestili u republički parlament toliko I ne vidi, niti oni koji sede u parlamentu izgledaju baš nezadovoljni.
Dakle, i pored svega navedenog rukovodstvo stranke se oglašava ili još uvek pravi prokekte analiza i sagledavanja stanja. I dok se članstvo pita šta bi, šta se dešava, zašto se ništa ne razrešava, rukovodstvo se ponaša po principu “drži što si uhvatio i ne talasj, a i zašto bi kad su se svi potpredsednici (osim dvojice) i članovi glavnog odbora udobno smestili u poslaničke imunitetske klupe.
Ipak, moraće da se o svemu razgovara, a da postoje različiti pristupi i da ne vlada harmonija dovoljno je pročitati intervjue Đilasa, njegovo pismo, intervju gospođe Trivan ali i ono što kaže Ješić.
I da ponovim, mislim i dalje da stranka ima infrastrukturu, kadrove i snage da sve ovo prevaziđe ali da se ne treba ustezati da neki koji su vrtoglavo otišli visoko sada malo i strmoglavo dođu tamo gde im je mesto.