U senci lažnih medijskih zvezda, onih što kuvaju, pevaju i pucaju od televizije do televizije, od tabloida do tabloida, žive i vredno rade neki drugi ljudi...umetnici. Poznati u svojim usko profesionalnim krugovima, cenjeni i voljeni, ali u drugom planu. Takav je slikar i ikonopisac Zoran Grebenarović.
Čuveni Greba iz beogradske likovne i umetničke scene 70-ih, Njujorka 80-ih, Pomoravlja 90-ih, 21. vek rastavlja i sastavlja na Zvezdari, u ateljeu svoje porodične kuće. Od rodnog Leskovca, preko Akademije likovnih umetnosti u Beogradu, Istre, Ist Vilidža, Čikaga, sve do živopisanja hramova u Zemunu, Velikoj Plani, Lozoviku, Imotskom, Podgorici i ciklusa slika o gradu Nišu i Beogradu, Grebenarović ispisuje jedan neobičan, brz, nervozan, ali intenzivno proživljen i promišljen životopis i umetnički opus.
Povodom 60. rođendana i 30 godina umetničkog rada izdao je 2012. godine monografiju pod naslovom -
Prostranstvo [u]vida, gde o njemu pišu Irina Subotić i Lidija Merenik, istoričarke umetnosti kojima se veruje. Na mojoj posveti piše -
Svim pljeskavicama, ćevapima i ražnjićima u Beogradu...Bobi od Zorana G. Drugačiju nisam ni očekivala:) Greba je šeret, cinik i gradska faca. Naći ćete ga među likovima
Žvake za ludaka Radovana Hiršla, koju sam autor definiše kao "dragoceno autobiografsko delo koje prati sudbinu beogradske „dece cveća". Ali ne one našmikane hipi pozere koji su furali modni fazon, ne shvatajući suštinu, ušuškani u paradoksalnu sigurnost kapitala samoupravnog socijalizma. Ovo je roman o hard core ekipi." Sama monografija je riznica fotografija tog vremena i meni je, lično, to podjednako zanimljivo koliko i reprodukcije njegovih slika. Nekih više nema među živima, neki se i dalje dobro drže, ali na tim fotografijama su mladi, lepi, ludi i kreativni...stanovnici sveta.
O životu u Njujorku Grebenarović kaže -
Šta god to značilo "uspeh" magija je biti u NY-u. Preko noći, čak i dok spavaš, postoji mogućnost da ti se nešto neočekivano već desilo, samo je potrebno da se probudiš i okreneš tačan broj telefona. Skoro da može nasumice...Tu sam započeo ono što će do danas biti središte mog likovnog istraživanja - slika bez pozadine, proctor-vreme-boja...Kako se vratiti iz NY-a bez ožiljka?...NY je dobro mesto da se iz njega vratiš u Beograd. Grebenarović je uvek jednom nogom u budućnosti i kosmopolitizmu, apstrakciji, a drugom u vizantiskoj tradiciji, ikonopisanju, veri. Čudna kombinacija? Nimalo. Jako je logična. Otuda će pri izradi
apstraktnih kompozicija koristiti tehnološki proces preuzet iz recepta koje su primenjivali srednjovekovni ikonopisci pri obradi drveta / panela (podloge), a u ikonopisanje će ponekad uvesti i nekanonski motiv.
*ZORAN GREBENAROVIĆ O NEOBIČNOJ FRESKI U CRKVI SVETIH ASPOSTOLA PETRA I PAVLA U LOZOVIKU -
Hristos na Terazijama
Zoran G. je, ipak, najprepoznatljiviji po slikama Beograda. Neobičnoj kombinaciji između slike i skulpture (?), sa osećajem za finu ironiju, prošlost i viziju budućnosti.
DERBI
Grebenarović Beograd gradi od stvarnih i izmisljenih fragmenata - onih koji čine istorijska i savremena obeležja grada ali i onih koji su od značaja u njegovoj subjektivnoj vizuri. Tu su: Kalemegdan - Nebojšina i Despotova kula, Bitef teatar, Sajam, Beograđanka, hram Sv. Save, mostovi, fudbalski stadion, brda Beograda, ali i delovi grada koje je Grebenarović izmislio: Venecijanska prodavnica elipsi svih boja u slobodnom prostoru, osnovana 1413. godine na tek zavrsenom beogradskom pristaništu, kao i Nedostajuća pjaceta Ljubomira Micića. Sve ove slike proizvod su impresija urbanih šetnji - reci ce Grebenarović, a mnoge od njih ostvarene su sagledavanjem Beograda iz pozicije ptice.
Ove zavodljive, na prvi pogled ilustrativne, infantilizirane forme, mnoge ce privući prividnom lakoćom i bezazlenošću. Tek u dužem dijalogu sa slikama posmatraču ce se otkriti da su one plod kompleksnog likovnog iskustva - dugogodisnjeg izučavanja i aktivnog bavljenja ikonopisom, njegovom problematikom i dogmom, kao i savremenom umetničkom praksom. (iz kataloskog teksta Urbane ikone Zorana Grebenarovica Danijele Puresevic)
BITEF TEATAR (Mirin i Ivanin)
Možda o Grebi najbolje govori pesma njegove drugarice, poznate pesnikinje Nine Živančević...
…Bio je to on
Što slikaše svoje snove
Na jednom od njih
Tri zaobljene kriške
Sveta odmaraju se u zelenilu
Čiste geometrije
“a, to je onaj
Što slikaše svece”, neko reče
Kao da između čistog kruga
I linije
Caruje nesporazum?
Bio je to onaj što zbunjivaše
Ljude svojim pojmom
Apstrakcije koju je uporno
Podmetao dragoj im
Figuraciji
Bio je to onaj što se mnogo
Glasno smejao i još glasnije plakao
Bio je to onaj koji je mnogo
Voleo/mrzeo
Bio je to onaj koji
Je mnogo brzo mislio
Pa je ponekad
Ostajao tužan
I potpuno sam, u gomili modela,
U zagrljaju sa
Šarenim a i crnim svemirom
VISOKE ZGRADE GRADA
Za kraj, Radovan Hiršl govori o životu, ljudima i umetnosti. Mislim da bi ih i Zoran G. potpisao.