Pitam se da li sam kadar postojati? Mesto je strašno, to je sigurno.
Plastični prozori kadriraju na uzvišenju, jutarnjim suncem obasjanu, komšijinu vilu. Sva je od mermera, izgleda kao megalomanski mauzolej. Na podu umesto tangi i brushaltera kesa iz Maksija i kesa iz Drink Stora. Close-up na kesu: piše da je biorazgradiva. I jetra je biorazgradiva. Sinoć sam leteo po kući kao mačak Feliks, padao sam i dizao se kao ptica Feniks, iz pepela, u piksli. Iz pepela u urni. Nikada pokazanoj ujni. Mačke i ptice idu mi na živce. Pogledam se u ogledalo, ali ne vidim lice.
I pitam se da li sam kadar uteći? Kada bih mogao da odem negde, ali da me to usreći...
Ulazim u lift, ali vozim se u podrum. Da li ste znali da Bodrum na turskom znači podrum?
Gde ćete na more? Idemo u podrum!
Silazim u mišiju rupu u kojoj pacovi prvi napuštaju brod, dok Alisa skače za zekonjom, skače po zekonji. Drži ga čvrsto za uši, dok on nju drži čvrsto za uši, dok mu puši. POV edit.
Izlazim iz rupe, ulazim u lift, ali lift opet ide samo dole, na dno. Bilo je nečeg uzvišenog u poseti vašoj rupi. Sada se vraćam na dno. Hvala, vrlo se ljubazni. Sledi nabijem te na kurac duplo tiše. Sledeća stanica, Stari savski most, do pola. Od Pola može Veler. That’s entertainment.
I pitam se da li sam kadar stići? Jer život me mimoilazi, još malo pa će me mimoići.
Zoom na znak RADOVI NA PUTU: momak sav na ćoše, radi na crno. Crnom lopatom kopa nedostižne dubine. Površni svet površine zahvata under construction put za Kragujevac preko Trešnje. Jednom sam tresnuo sa trešnje. Pao sam iz krošnje, ali nije bilo Njutna da me uhvati. Isak je hvatao jabuke. Velika je razlika između trešnji i jabuka. Za trešnje ne treba brushalter.
Na drumu za Kragujevac vozim jednu nizbrdicu. Jugo je na putu za pičku lepu materinu, tamo odakle je i došao. U redu je, u leru je, jedva da se čuje. Farovi su isključeni, jedva da se vidi. Čuju se zrikavci i vide se Mesec i zvezde. Vidim sve zvezde. Sve zvezde svih filmova koje sam ikada gledao. Film mi se vrti pred očima.
Freez frame.