Imate li ponekad utisak da (politicki) zivite dvadesete i tridesete godine XX veka?
Ja pomalo da.
Drzava koja insistira na "kapitalnim" investicijama tj. javnim radovima kao izlasku iz krize, formiranje novih i novih i novih politickih partija, diferencijacija i rediferencijacija te politicke scene po osi levica-desnica, sukobi ekstremne desnice i ekstremne levice kao dogadjaji od nacionalnog znacaja, insistiranje na drzavno sponzorisanom razvoju teske industrije, drzavno sponzorisani monopoli i oligopoli, totalno odsustvo bilo kakve javne kontrole nad vladom i njenim ciniocima, spoljno politicko lutanje izmedju raznih saveza i velikih sila, dileme fes-cilindar, i ponajvise shvatanje nafte i gasa kao najvaznijeg svetskog resursa...
Spisak pomalo slichi spisku tema koji je bio na "tapetu" ono 1920tih i okolo toga...
Plus nova "velika depresija"!
Totalni deja vu...
Elem, nafta i gas... I to celo ludilo oko potpisivanja gasnih aranzmana sa Rusima, ludilo oko koridora 10 i histerija oko FIAT-a, sve te proslave i baloni i nocni obilasci gradilista (bez shamaranja radnika ovog puta) bacaju u zasenak i marginalizuju trenuto aktuelno pitanje svih pitanja srpske, ako hocete buducnosti i prosperiteta i konkurentnosti i cega sve ne - pitanje dostpunosti obrazovanja!
Pitanje koju su pred politicku (nazovi fore radi ) elitu postavili beogradski studenti jedno je od najbitniih pitanja u skorije vreme postavljenih, jer odgovor moze zauvek opredeliti sudbinu nase tranzicijom napacene zemlje i na dugo vremena odrediti sudbinu naseg drustva.
Kao sto je tokom veceg dela XIX veka osnova drzavne moci bilo celik, a tokom XX nafta, tako je kraj XX i pocetak XXI veka na to mesto doveo informaciju, odnosno znanje. Po prvi put u istoriji covecanstva resurs koji omogucava globalnu moc i prestiz postao je dostupan aman bas svima, i to bez potrebe da se zarad njegovog obezbedjivanja grade flote i armije, vode ratovi, dizu industrijski kompleksi, zagadjuje okolina...
Ko je to shvatio, kao na primer Finska ili Irska, postao je preko noci respektabilan globalni igrac ili je stabilnoscu i bogatstvom koje je postigao za svoje drustvo obezbedio znacajan medjunarodni prestiz.
Cak i zemlje koje imaju naftu kao izvor svog bogatstva i ozbiljno razmisljaju i promisljaju sadasnjost i buducnost investiraju ozbiljan novac u znanje i izvore znanja.
Ali ne i u Srbiji. Ministarka omladine i sporta pravi skandal biblijskih razmera propisujuci uslove za stipendiranje nasih studenata u inostranstvu kontradiktornu nacionalnoj strategiji za omladinu koju je sama donela! I nikom nista. Novac cak ostaje nerasporedjen!!!
Drzava se pokazuje nesposobna da svojim autoritetom nametne punu implementaciju bolonjske deklaracije u svim ustanovama kojima je osnivac, cime pretvara visokoobrazovni sistem u mesavinu obrazovnih i poluobrazovnih institucija koje ovoliko ili ono liko rade po Bolonji, sto neminovno dovodi do opsteg haosa zbog kojega se danas ne zna ko pije, a ko placa, a ni kako se i pod kojim uslovima odvija nesto tako jednostavno kao sto je upis naredne godine!
Umesto na reformu obrazovnog sistema, recimo, drzava insistira da bude pokretac, finansijer i izvodjac masivnih javnih radova iako je potpuno jasno da se te stvari najefikasnije rade privatnim kapitalom. Umesto na osavremenjavanje naucnih instituta i skolovanje nastavnog kadra po Univerzitetima i stvaranje opste klime koja bi pogdovala razvoju moderne nauke i pospesila naucna istrazivanja, drzava daje novac za fabrike automobila cime stvara privid brige za buducnost. O odnosu sport - nauka ne treba ni govoriti. Umesto da novcem garantuje i pospesuje prevodilacke projekte, "internetizaciju" i kopmjutersko opismenjavanje i skolovanje - drzava ulaze u remonte vojnih aviona koji nas ne mogu zastiti ni od koga.
Ako se setimo da je finska NOKIA do pre samo dvadesetak godina pravila gumene cizme, a da je danas globalni elektronski gigant sa profitom koji se meri stotinama miliona bilo cega, da danas postoje web sajtovi kao facebook, google, amazon, youtube, yahoo i sl sa budzetima vecim ili jednakim budzetima mnogih drzava - ukljucujuci i Srbiju - postaje sasvim jasno zasto ulaganje u jednog vrhunskog IT strucnjaka moze da bude nebrojeno isplativije nego bilo koja fabrika.
A da ne pricamo o isplativosti uspesnih medicinskih, farmaceutskih, bioloskih, hemijskih, biohemijskih, fizickih i kakvih sve ne istrazivanja. Trebalo bi, recimo, pogledati kolicinu novca koju Izrael zaradjuje od rezultata istrazivanja o primeni insekata u uzgajanju zdrave hrane! Ili iskustva Brazila sa biogorivom koja ih je dovela do potpune energetske nezavisnosti! Spisak je beskrajan.
Ali, za to je potreban dobar profesor, dobar kabinet, dobra internet konekcija, aktuelna literatura i razmena istrazivackih dostignuca... kako bi uspeh prestao da bude incident i pretorio se u planirani rezultat.
Moze neko reci da je za to potreban novac koji ce generisati recimo projekat kao sto je FIJAT ili infrastruktura koja ce biti podignuta zavrsetkom Koridora 10. Slazemo se svi oko toga. Ono oko cega vodimo raspravu nije obrazovanje ili FIAT ili univerzitet ili Koridor 10 - vec ko treba da ucestvuje u razvoju i izgradnji jednog, a ko u razvoju drugog.
Dati put pod koncesiju mnogo je lakse nego pod koncesiju dati, recimo, Fakultet politickih nauka ili Prirodnomatematicki faklutet. Jednostavno je plodonosnije ulagati drzavni novac u nauku i fakultete, nego u puteve i fabrike - jer ce se za puteve i fabrike lakse naci partner.
Gde je, potom, ta socijalna odgovornost Vlade kada su penzioneri njena glavna tema. Niko ne predlaze da se penzicima zabrani pravo na zivot i da se masovno lapotiraju na Uscu. Ali bez brige o tome ko ce u buduce zaradjivati tih 70% prosecne plate i kako - ostaje nejasno odakle "odgovorna" kao jedan od epiteta ove Vlade, do duse, samo nalepljena etikata.
U borbi za svoja, tj. nasa, prava moje kolege, studenti, grese samo u jednom. Znanje jeste roba! I to trenutno kljucna roba, globalnog znacaja. Roba koju prodajemo poslodavcima za novac. Takodje robu ;)
Samo sto je danas bolje za drzavu Srbiju da, kad vec insistira da u nesto ulaze nas poreski novac, u to neko "bolje sutra", to cini ulazuci ga tamo odakle moze da ocekuje visestruki profit i povracaj ulozenog - tj da se ponasa ekonomski odgovorno i podrzava nauku i obrazovanje, da ga ucini apsolutno pristupacnim svima koji do njega zele da dodju.
Skijaliste je mega zabavno, i milioni koji odose na skijaliste nisi bas skroz propali, mozda uopste, ali od tog skijalista moze da se jede, sto bi rekao pokojni guverner Avramovic, mnogo manje nego od dobrog farmaceuta, agronoma ili IT eksperta. Dobra video igrica za konzole ili PC danas moze da napravi nezamislivo mnogo novca, od kojeg, ako ste bas zapeli, mozete i da povecavate penzije.
Treba teziti limitiranju drzave i njenog uticaja na zivot pojedinca. A tokom tog procesa treba ukazivati na efikasnije nacine da se prikupljeni porez archi kako bi se minimizirale stetne posledice uplitanja drzave.
Zbog svega ovog prilicno je tuzno videti danas kako se Vlada Srbije, kada govori o obrazovanju, frlja beznacajnim frazetinama lisenih cesto i smisla, kako posrce bez jasnog cilja i strategije kako do tog cilja, kako se izivljava nad studentima i kako ne shvata da je svaki student potencijalni Gejts kojem cesto samo treba dati znanja i alata.
Da li je apsolutno neophodno da dve godine za redom studenti ne znaju sa sigurnoscu ko i pod kojim uslovima i kako upisuje novu godinu? I da se upis godine pretvara u "Stravu u Ulici Brestova"?!? Bitno da su Djelicu puna usta uspeha Ministarstva nauke u prvih 100 dana i bitno da su podelili "ministarstva sile" ! Grrrrr.....
Skole, braco, skole, a ne zvona i praporci!