U jednom trenutku, starija gospodja sedela je za nasim trpezarijskim stolom sa svezanjem novcanica strane proiyvodnje u rukama koji je nudila mojoj zbunjenoj majci - ali, krenimo redom!
Sa roditeljima ne zivim vec izvestan broj godina. Svrate oni ponekad, bogu hvala! Posebno na tim malim milostima i njihovom retkom pojavljivanju koje nas samo uci da ih kad se dese jos vise volimo! Svi se slazemo da je bolje da ja odlazim njima.
Majka, kad dodje, donese nesto. U fazonu, da nije dosla tek tako. Prokomentarise da ce me zatvoriti sanitarna inspekcija, pita jesam sli se ozenio i treba li mi sta, pokupi placene racune za arhiv koji cuva, popijemo kafu, caj - i kud koji! A da - obavezno promeni posteljinu, bez obzira na to kad sam je ja promenio. Niko ne ume da kaze zasto to radi.
Jednom takvom prilikom, sedimo pijemo kafu, komentarisemo zivot, kad - zvoni na vratima! Ustanem, a na vratima neka starija gospodja u "graorastom" kompletu. Umire. Zivimo na 5 spratu, a nema lifta, pa od toga.
Pitam kako mogu pomoci. Dzabe. Drzi se za srce i kolaci oci na gelender. Pitam hoce li mozda vode - hoce!
- Ko je, pita majka.
- Nisam siguran, neka starija zena. Smesno je obucena.
Odnesem joj vode i obradujem sto se staramajka, sva je prilika, otrgla iz hladnih kandzi smrti i vec izgleda nekako zivlje. Pribrano i zivlje. I ako i tada jedva tek.
Vadi neku cedulju i pita jel tu zivi ta i ta. Ucini mi se ime poznato - kako i ne bi, majka mi je!
Velim - Ne zivi, ali je, srecom, tu!
Iz kuhinje, zaintrigirana radnjom i pominjanjem njenog imena, eto mi i majke - da vidi o cemu se radi! Ura za mamu, sad mogu da joj prepustim nepoznatu staramajku. Uzimam joj praznu casu i odlazim svojim poslom - da vidim sta mi radi farmville na fejsbuku.
Cujem, zubore njih dve kao da su rodjene. Ne da djavo mira, sad i mene kopka o cemu se radi. Ulazim u trpezariju i imam sta da vidim.
Gospodja sedi sa komadeshkom evra u ruci i mashe njome u pravcu matere, a ova, ocigledno, mislim se, nesvesna svojih reci vice, "ne, ne, ne dolazi u obzir". Gledam onaj novac i mislim se - ala li je golem taj obzir!
Ja se vrtim okolo kao pijem vodu i neinteresujem se, a zena pakuje novac u torbu zahvaljuje se na svemu, porucuje da mi porazmislimo jos jednom, ostavlja telefon za taj slucaj, naziva nam svima dobar dan i odlazi.
Majka ulazi u kujnu i pravi se sad ona Toshinica, kao ne zna da me interesuje o cemu su pregovarale i sta je to sto imamo a da je svetije od Onolike hrpe evrica. Mozda samo babina ikona Sv. Marka?
Nije ikona, kaze majka, nego grobno mesto!
Ne razumem se u tematiku, pa trazim podrobnije objasnjenje - Cije grobno mesto? Odakle to nama?
Stvar vrlo jednostavna.
Gospodja se bavila istrazivackim novinarstvom i ispitivala je lokalno pravoslavno groblje. Po okoncanju istrazivanja zakljucila je da su neke rake bolje, a neke losije. Primera radi - iznad nase grobnice su kesteni i hlad, a gospodjina grobnice, avaj, nije te srece.
Pa sad, docice i taj tuzni dan kada se gospodja predstaviti Gospodu, pa ce je onda poloziti u tu njenu raku nad kojom ce onda da pada kisa i ta ce sva voda da ide dole na nju. Onako mrtvu.
Ona je pazljivo gledala i studirala problematiku pa je zakljucila da bi, zbog reume ili cega vec ne znam, bilo odvec nezgodno da sad ona tako lezi u vecnost na tako jednom vlaznom mestu! A mama i ja smo mladi, reklo bi se zdravi, pa dok mi diplomiramo skolu zivota izrasce i nad njenom rakom drvo! Vreme je za nju luksuz koji (objektivno) nemoze da si priusti - te da se mi, stoga, menjamo!
Da se menjamo cega? - pitam. Nije mi jasno!
Pa raka! - kaze majka - Da mi uzmemo babusku, dedushku i ujaka, heroja, pa da ih metnemo kod nje u rupu, a ona da se, u pozvano vreme, upokoji u nasoj grobnici, gde bi prenela i pokojnog joj muza.
Za taj "deranzman" spremna je da plati 6000 evra u keshu, od kojih je 3000 donela kao avans, da se pred nama identifikuje kao ozbiljan pregovarac. Mada, da znamo i to, da je ona u razmatranje uzela jos 3 parcele, pa da ne mislimo da mozemo da se premisljamo zauvek, jer - ako necemo mi - oce ovo drugo troje.
- Fer je baba, nema sta! - kaze majka
Pitam - Odakle joj nasa adresa?
Pa gospodja je u udovickoj dokonosti potkrepljenoj penzijom, isla do "Zelenila" i lepo pitala u koga je ta i ta luksuzna parcela. A ovi joj rekli - da se ostvari sto je pricano po prorocima - ko pita, ne skita! Mora da joj je bilo jako drago sto je prvo pitala kad se jednom uspela do 5 sprata!
Mama zguzva onaj papir sa telefonom i krene da ga baci, pa stane. Gleda mene, gleda onaj papir pa kao ozbiljno pita - Ma, znas sta, da ti majka ipak kupi auto?
Sva sreca pa nam oboma bilo smesno!