Još se portreti predsednika/ca u skupštinskom holu nisu ni osušili a čaršija je već lansirala dosetku “Lep/a si kao portret u skupštini”.
Objašnjenje predsednice Skupštine
da je lepota portreta kad to radi umetnik jer “to je ono kako vas umetnik vidi”, “na jedan način koji je malo drugačiji od onoga što ja o sebi mislim, ali prosto nije mesto da govorimo o tome da li sam na portretu lepa ili nisam” može da bude prihvatljivo ako se radi o portretima za privatne potrebe. Inače, umetnik je, uprošćeno govoreći, mogao da smatra da bi i karikature zadovoljile njegovo viđenje i umetnički dojam.
Nije mi namera da ulazim u umetničke dojmove glede portreta predsednika Skupštine ali je to još jedan povod da se prosto zapitamo ko to i kako troši naše novce. Ono što je još interesantnije, izgleda da se radi o promašenoj investiciji jer neki nisu zadovoljni kako su poispadali na portretima, a bez obzira na knjigovodstveno prikazivanje partije i pozicije, narod je i to platio.
Ako se tome dodaju i informacije o utrošku enormnih sredstava za uređenje zgrada, kancelarija i kabineta u raznim ministarstvima i državnim institucijama samo po sebi se nameće pitanje odakle novac i mora li baš sada u ovoj nestašici, a bogami ima i onih koji se pitaju čiji je biznis u pitanju.
Svako ko je pročitao članak pod naslovom “Za portrete u Skupštini 4 mil. RSD” verovatno je prvo pomislio da je u redu da u holu Skupštine stoje slike svih njenih predsednika i da je to lepo obeležavanje srpskog parlamentarizma kroz decenije, kao što reče predsednica Skupštine. A onda novinari već u naslovu pokvariše doživljaj i saopštiše ne samo koliko to košta, jer su rađeni umetnički potreti, već i da nije dobro urađeno.
Oni koji su bili u zgradama parlamenata drugih zemalja su videli da je to lepa praksa. Ono što nas čini specifičnim je razbacivanje pa umesto veoma kvalitetnih fotografija rade se umetnički portreti. Recimo u Bundestagu stoje slike svih predsednika ali ne umetnički potrreti, u uredu kancelara slike svih kancelara, neke u boji a neke u c/b tehnici. Tačno je da se u kraljevinama, carevinama, emiratima i sultanatima rade portreti aktuelnih kraljeva a u palatama verovatno i cele vladarske loze.
Nadam se da nikome neće pasti na pamet da radi portrete Miše Anastasijevića, Andre Nikolića, Živka Karabiberovića i Nikole Pašića jer postoje slike koje su sasvim dobre.Pa kad mogu njihove slike mogu vala i ovih aktuelnih tim pre što je tehnika toliko usavršena da ih prikaže kakvi su ljudi stvarno a ne kako ih neko zamišlja u svojoj umetničkoj glavi.