druga strana
Čuje ona govori iz razglednice, okreće brzo drugu stranu, prazna, neko je zaboravio da pošalje. Hteo je da evocira uspomene, bezuspešno. Jednom kada shvatiš istinu, nema nazad. Možeš samo da pobegneš na drugu stranu. Ide u grob, u oštar beton, nalik na onaj koji zapljuskuju talasi. Glačaju ga polagano da ne bocka kad se stane na nj, ali za to treba da prođu eoni.
Počeo je da puši, sedem in pedeset. Piksla je krcata. Povraća od muke. Sipa život u kolektiv, u kolektivno nesvesno. Budi se rano, kasno leže. Jedna sa crvenom maramom ga čeka u krevetu. Uzorna drugarica, kandidatkinja za sekretarku sindikata ili suprugu. Povuče konac i marama se opara. Okrene se na drugu stranu i zaspi. Sanja kako polagano klizi niz oštricu brijača. Vidi samo jednu, ne sme da se nagne i osmotri drugu stranu. Onda tim brijačem neutrališe bradu i prereže sebi grkljan. Ne mislim da je ovo a priori loše, prošaputa. Kaže, treba sve razdvojiti, kako bi se opet spojilo.
nastaviće se...