„Ne vidim drugi način"
Ja vidim.
Jedna od reakcija (328 preporuka):
„Predlažem osnivanje maloletničkih ZATVORA u Srbiji, gde će na minimum 6 meseci a maksimalno 15 godina stroge robije boraviti ovi 'junaci', koji zlostavljaju slabe i nemoćne vršnjake.
Istu kaznu da služe i roditelji.
Pa da vidiš kako će svi da budu fini. Ne vidim drugi način."
Ipak, moj favorit je ovo (16 preporuka):
„Da se ne lažemo, škola nije ta koja može da izriče krivične sankcije, izrekli su maksimalnu kaznu koja je u njihovom domenu... Međutim, ja se pitam postoje li i dalje popravni domovi, ne mislim za decu koja su bez roditelja i koju nema ko da zaštiti, nego... i za ovu bahatu, koja verovatno ima situirane roditelje i ne zna šta će od besa... Možda ne bi bilo loše poslati ih par meseci na "tretman", i zbog njihovog budućeg ponašanja a i zbog roditelja..."
Ostali komentatori su se zgražavali nad činjenicom da je jedina kazna za tu decu kec iz vladanja, užasnuti jer će im se verovatno isti popraviti na dvojku da bi upisali srednju školu. Bilo je tu sugestija i da se roditelji late kaiša (a ja se nešto pitam da on već nije dobrano radio, i ne samo on).
Ono što mene zanima je, da li bi toj deci bilo bolje da upišu školu ili ne? Da li će se odgovorni ljudi uključiti u čitavu stvar (ozbiljno praćenje ove dece; razrada: prevencija), ili će se sve završiti na jednom razgovoru i sankcijama (a pitam se da li je psiholog sa decom razgovarao u prisustvu roditelja ili ne)? Da li nekome može pasti na pamet da klinci koji odrastaju u, da kažem normalnoj porodici, ne mogu tek tako, iz čista mira, a zarad postizanja nekakvog statusa (sad su 'likovi') da urade to što su uradili? (Da li su ranije bili nasilni? Da li su njihovi nastavnici primetili izvesne probleme u ponašanju, učenju, socijalizaciji? Ukoliko jesu, da li su kontaktirali psihologa i roditelje?) Da li će 'tretman' koji većina predlaže zaista uroditi plodom, tj. da li će uticati na to da ova deca postanu dobra? Kako su postala loša?
„Ne vidim drugi način"
Ja vidim.
Kažnjavanje ove dece neće dovesti do toga da se promene, jer lečenjem posledice nećemo odstraniti uzroke.
Za mene, je pomenuti dogadjaj (i mnogi drugi, zaključno sa onim od prošle nedelje) samo jedan u nizu koji pokazuje da nebavljenje decom uvek ima razarajuće posledice, kako po okolinu - tako i po njih.
Izbaciti male nasilnike iz škole - i šta? Upisati ih u drugu? Osuditi ih na 15 godina stroge zatvorske kazne, sa 'tretmanom' koji će od njih napraviti bolje ljude? (a, kada sa 30 godina izadju, biće veliki filantropi.)
Sa komentarima sam stala kod
izjave:
'obavezno vraćanje klečanja na kukuruzu',
i pitanja:
'Jel to u "Evropskoj" Vojvodini? Nemoguce...'
'Zasto bi osnovna skola morala da bude obavezna bas za svakoga?'
i činjenice:
da bes koji mladi akumuliraju ne mogu da izbace kroz 'turbo folk na adekvatan način, pa se koriste alternativnim metodama'.
198 preporuka za onu koja je radila u par beogradskih škola...
"...i nece me niko ubediti da su deca bas tako dobra. Zla su, to je istina sa kojom niko ne zeli da se suoci. Deca su zla, i ignorisanjem tog zla samo pomazemo da se ono bez problema siri. Hoce li neko ovo najzad da prizna???"
Da je do mene, ja bih propisala 'kažnjavanje' društveno-korisnim radom uz obavezne razgovore sa psihologom.
Ljudskost se uči, a finoća nema nikakve veze sa tim.
„Ne vidim drugi način"
Ja vidim.