Možda ipak ima boga, mada bez državnog tužilaštva, suda i medija, ne bi od njega bilo neke vajde. Bar sudeći prema njegovom dosadašnjem tolerisanju zla koje najosetljivijem delu čovečanstva – deci, nanose njegovi zemaljski administratori. Najčešće nekažnjeno. Ili kažnjeno poput slovenačkog katoličkog paroha, Slavka Štefka koga je, onomad, sud u Ptuju kaznio sa godinu dana i pet meseci zatvora, zbog seksualnog zlostavljanja četvoro dece. Uz to mu je sud zabranio da ubuduće drži časove veronauke deci, kao i da im se približava na manje od sto metara, a ne sme ni da ih zove. Njegov poslodavac, katolička crkva ga, tim povodom, nikako nije kaznila, verovatno jer su aranžmani za letovanja na Baliju već popunjeni.
Ali je zato, njegov kolega po poslu i neljudskosti, 62-godišnji paroh Franc Frantar, juče konačno, fasovao aps. Kako njegov advokat reče, u ljubljanski zatvor »Dob« je došao dobrovoljno. Jedino što još mora da nađe nekog ko bi mu poverovao, jer pomenuti sveštenik već deset godina beži kako od suda, tako i od kazne koju mu je sud, zbog pedofilije odredio. Naravno da mu to ne bi uspevalo tako lako da mu njegov poslodavac, u bežanju od ovozemaljske pravde, nije zdušno pomagao. Iako je pomenuti sveštenik seksualno zlostavljao dete.
Priča počinje 2001. godine, kada je slovenačko državno tužilaštvo predalo optužnicu protiv paroha sela Spodnji Kašelj (Donji Kašalj), u okolini Ljubljane, Franca Frantara zbog seksualnog zlostavljanja desetogodišnje devojčice iz tog sela. Zlostavljanje je trajalo dve godine, u crkvi, u parohijskom domu na časovima veronauke, u njenoj kući, gde su jako verni roditelji dozvoljavali svešteniku da, uveče, odlazi u njenu sobu »da joj poželi laku noć«. Sve dok devojčica nije mrvu porasla i pružila otpor. I ispričala.
Odmah posle podizanja optužnice, tadašnji slovenački nadbiskup, a sadašnji kardinal u Vatikanu, Franc Rode, premešta paroha Frantara u drugu parohiju, a potom u jedan od katoličkih, slovenačkih, manastira.
Od 2002. do 2004. godine je održano, na sudu, sedam ročišta u procesu protiv sveštenika osumnjičenog za pedofiliju, ni na jedno pomenuti nije došao.
2004. godine katolički sveštenik, Franc Frantar, nestaje iz Slovenije. Slovenačka policija za njim raspisuje međunarodnu poternicu. Dve godine traje bezuspešno traganje za Frantarom, za koje vreme njegov poslodavac – crkva ćuti.
2006. godine, slovenački list mladina, na jednom od internet sajtova otkriva da je sveštenik, Franc Frantar u – Africi. U katoličkoj misiji, u državi Malavi. Crkva i dalje ćuti, ali jedan od bivših članova te misije od kolege, sadašnjeg vođe misije, novinarima potvrđuje da je Frantar zaista tamo i da radi kao pisar i administrator. Konačno locirani sveštenik Frantar, septembra 2006. godine, nestaje ponovo, ovaj put iz pomenute misije u Malaviju.
U Sloveniji se diže medijska dževa, katolička crkva, nadležni organi i Frantar se prozivaju iz dana u dan i Franc Frantar se, iznenada, krajem septembra, pojavljuje u Sloveniji. Crkva medijima izjavljuje da se vratio na njen poziv, da bi konačno izašao pred sud.
Te iste, 2006. godine, okružni sud u Ljubljani proglašava katoličkog sveštenika, Franca Frantara, krivim za pedofiliju i osuđuje ga na 3 godine i 5 meseci zatvora. Tužilaštvo se pritužuje i viši sud, 2009. godine, poništava presudu. Slučaj sveštenika Frantara se vraća na okružni sud koji ga, u ponovljenom procesu, osuđuje na 5 godina neopozive zatvorske kazne.
Iako ga, do tada, zdravstveno stanje nije omelo ni u putu i bivanju u Africi, sveštenik po proglašenju presude naglo poboljeva i to do te mere da ne može u zatvor. Umesto toga, odlazi u katolički dom za ostarele duhovnike. Otvorenog tipa. Zbog čega osuđeni, a zdravstveno krhki duhovnik, biva uskoro viđen kako se šeta po Ljubljani i njenim šoping centrima. Mediji ponovo dižu galamu, a u tome im konačno pomaže i jedna od opozicionih stranaka, koja u parlamentu postavlja poslaničko pitanje vladi, kada će Franc Frantar konačno biti viđen i u zatvoru.
Više od godinu dana, nakon pravosnažnosti izrečene presude, policija počinje da traži sveštenika Franca Frantara, prošle nedelje bezuspešno, da bi se juče, konačno, u pratnji advokata i prijatelja pojavio pred vratima ljubljanskog zatvora. U kome se sada nalazi. I biće narednih, ako mene pitate, samo 5 godina. Za zverstvo koje se zove pedofilija, tih 5 godina je smešna kazna, čak kada se u obzir uzme ne samo strahota te bezdušnosti, već i činjenica da je zaprećena kazna za pedofiliju, u Sloveniji, do 15 godina zatvora.
Katolička crkva još uvek svog sveštenika, pedofila, Franca Frantara nije izvela pred crkveni sud, iako je i po crkvenom pravu, seksualno zlostavljanje dece krivično delo, zbog kog bi Frantar mogao ( i trebalo) da ostane bez svog duhovničkog statusa. Njegovi nadležni se čak nisu ni izvinili žrtvi, ni njenim roditeljima, ni onim vernicima koji su se osetili prevarenim. Iako izvinjenje, bez konkretnog činjenja, odnosno konkretne kazne za teško opisiv zločin seksualnog zlostavljanja deteta, baš ništa ne znači. Što važi i za papu Racingera koji, što se mene tiče, može da se izvinjava tri puta dnevno i popričava svaki dan sa jadnim žrtvama njegovih sveštenika, a da to ništa ne znači sve dok organizacija koju vodi ne bude konrektno kaznila pomamljene zveri u svojim redovima, oduzela im duhovnički status i zapovedila im da do kraja života nadoknađuju, materijalno, nanesenu bol žrtvama i njihovim najbližima. A, i ona da dodaje, ne bi li pokazala da shvata suštinu svog verovanja, bol i trpljenje žrtve. Mada, toliko u poslednje vreme progovara jaganjaca, da bi ta vrsta naknade mogla pomenutu firmu da dovede do bankrota, čega je izgleda i sama svesna, pa celu stvar, ako se ikako može, svodi na retka izvinjenja.
Jer, izgleda da tu organizaciju i njene zaposlenike, uprkos Ješuinom učenju, džep boli mnogo više od srca.