Svaki razvoj, a naročito brzi, nagli, nepromišljeni, vremenom postane kompleksna igra lica i naličja, protivrečna pojava koja može da ostavi posledice koje traju godinama, decenijama, vekovima. Iz želje da se odgovori na legitimnu potrebu, da se pronađe izlaz iz neke vrste krize ili zastoja, gradovi znaju da se otrgnu i organskom i planiranom rastu, i da se upute u pravcu divljeg i nekontrolisanog. Proizvodi takvog rasta svedoče o tome koliko je tanka nit između fantastičnog i groznog, urbane utopije i distopije.
The 1977 Bucharest Earthquake occurred on Friday, 4 March 1977, 21:20 local time and was felt throughout the Balkans. It had a magnitude of 7.4 and its epicenter in Vrancea (in the Eastern Carpathians) at a depth of 94 kilometers.
The earthquake killed about 1,570 people and wounded more than 11,000. Among the victims was the Romanian actor Toma Caragiu. Nicolae Ceauşescu had to suspend his official trip to Nigeria.
About 35,000 buildings were damaged, and the total damage was estimated at more than two billion dollars. Most of the damage was concentrated in Romania's capital, Bucharest, where about 33 large buildings collapsed. Most of those buildings were built before World War II, and were not reinforced. Many of the historic buildings that collapsed were not rebuilt; instead, the land was cleared for the building of the Palace of the Parliament. (http://en.wikipedia.org/wiki/1977_Bucharest_earthquake)
Gotovo trideset godina kasnije Bukurešt postaje glavni grad jedne od zemalja Evropske unije, i šesti grad po naseljenosti administrativnog gradskog područja u toj istoj Uniji. Istovremeno, problem sa kojim se Bukurešt suočio posle Ceauşescuovog monumentalnog pretumbavanja centra grada bio je (i ostao) vrlo ozbiljan. Staro gradsko jezgro bilo je ili zamenjeno novim zgradama (Skupština, tj. Palatul Parlamentului, novogradnje u Bulevardul Unirii i nekoliko okolnih ulica), ili pušteno da propada. Mnoge zgrade u pešačkoj zoni oko Ulice Lipscani i danas imaju vidna oštećenja od zemljotresa, a niko ih nije pipnuo za sve ove godine.
Priliv investicionog kapitala u Rumuniju i ekonomska ekspanzija prvih godina 21. veka, kada se Rumunija konačno otisnula na put bitno drukčiji od onog kojim je išla do tada, stvorili su novu moćnu klasu koja želi i može da priušti sebi stanovanje u znatno udobnijim uslovima nego u zgradama masovno pravljenim u vreme socijalizma. Taj fenomen nije nepoznat nijednoj zemlji tranzicije, ali je u slučaju Bukurešta dodatno pojačan nekim važnim lokalnim elementima.
Bukurešt je jedan od najgušće naseljenih gradova ovog dela Evrope. Da stvar bude komplikovanija, stanje u kojem se nalazi najveći broj starih zgrada do te mere je loše da bi njihovo renoviranje bilo veoma skupo, dakle nepraktično, pogotovu zato što je zemljište u centru grada po logici tržišnog automatizma precenjeno i često nepriuštivo čak i za nove bogataše. Za ono što nije sveže renovirano u starom centru Bukurešta može se upotrebiti samo reč razvaljeno. Ovo se odnosi i na prateću infrastukturu, instalacije koje su pravljene za druga vremena, krhku električnu mrežu, kablove koje vise prolaznicima nad glavom, a ponekad i u visini glave i niže pa je potrebno sagnuti se da bi se ispod njih prošlo, i sve ostalo što je Bukurešt učinilo krajnje disfunkcionalnim sa stanovišta savremenih potreba. Kao svojevrsnu persiflažu Radiguetovog citata sa početka teksta, te potrebe stvorile su bizarnost – bizarnost zvanu Băneasa. I tu počinje priča o tranzicionoj pseudoutopiji.
The Baneasa project is one of the largest projects of mix use development in South Eastern Europe. With over 1 million m2 of construction area, used for different purposes, spanning across 221 ha of land, Baneasa will include an open and spacious residential area, a modern business park, and one of the largest commercial areas in Romania. (Ovaj i naredni citati: http://www.baneasa.ro/en/)
U jeziku postmoderne arhitekture reči i kovanice project, mixed use, business park, large commercial area i slične mogu se podvesti pod jednu jedinu reč, koja ih često vrlo uspešno sažima, a to je suburbia. Ovo sve već je viđeno i drugde; kad grad više ne zadovoljava, kad se istroši njegova namenska vrednost, i kada nema dovoljno novca, energije i planiranja da se on revitalizuje, dolazi do masovnog bežanja na periferiju. Iza reči project i development krije se zapravo reč predaja – potreba da se grad širi kada se njegovo stanovništvo ne uvećava bitno znak je napuštanja kao neadekvatnog onoga što već postoji.
Suočeni sa novom klasom ljudi i njihovih zahteva, građevinski preduzimači i trgovci nekretninama morali su da nađu rešenje adekvatno pritiscima trenutka; drugim rečima, brzo. U vremenima krupnih društvenih promena, kada se stvara nova ekonomska struktura i sistem vrednosti koji je prati, brzina je jedan od ključnih elemenata. Dugoročni planovi prave se u stabilnijim društvima – u tranziciji se postaje bogat ili siromašan, slavan ili zaboravljen, gotovo preko noći. Tako na brzinu u Bukureštu su smislili pravljenje paralelnog sveta za bogate i privilegovane. Problem je, naravno, u tome što tzv. paralelni svetovi u ovom kontekstu ne mogu da postoje, jer je svaka socijalna izolacija iluzija.
The vision put forward by Baneasa is that of creating a new way of living, working and shopping, in a space organized up to smallest of details, perfectly integrated into the capital city.
“Novo” je reklamni slogan lišen značenja. Jedino što je novo u konceptu kao što je Băneasa jeste malter koji se koristi za nove fasade, sve ostalo izmišljeno je odavno i isprobano čak i u Bukureštu, kada su se za vreme socijalizma gradili stambeni blokovi i čitava naselja sa istovetno deklarisanom svrhom. Rečenica iz propagandnog materijala nije ništa drugo nego izvitopereni visoko modernistički koncept utilitarnih urbanih celina.
Reklamni tekst paradoksalan je upravo zato što govori o savršenom integrisanju u grad nečega što se pravi izvan grada. Prostor na kojem se nalazi naselje Băneasa samo delimično pripada Gradu Bukureštu, a dobrim delom ulazi u susedni okrug Ilfov, odnosno mesto, bolje rečeno na silu urbanizovano bivše selo, Voluntari. O integrisanosti samo toliko da do centra te nove zajednice, koji se popularno zove Băneasa S.A., dolazi samo jedan bukureštanski gradski autobus, a metroa nema ni blizu.
The main values sustained by Baneasa are integration, quality, diversity, and “green”. Integration refers to the fact that Baneasa will be an integrated part of the capital city, an area open to all, and will ensure workplaces, living, working, and commercial spaces, benefiting all the residents of Bucharest.
Ponovno insistiranje na integraciji siguran je znak da je namera upravo obrnuta. Băneasa se pravi tako da bude sama sebi dovoljna, kuće i kompleksi kondominijuma ograđeni su u latinoameričkom stilu kako bi se uljezi držali postrani. Integracija je važna samo u onoj meri u kojoj stanovnicima može omogućiti da se brzo prebace do grada po potrebi, a ni to ne ide baš najbolje, jer je Strada Erou Iancu Nicolae, glavna saobraćajnica koja prolazi kroz rezidencijalni deo novog naselja, u suštini seoski šor nasilno nateran da bude nešto drugo, usko grlo koje tera stanovnike koji još uvek nemaju sreće da rade u nekoj od novih firmi pored kuće da provode sate i sate u saobraćaju koji mili prema centru Bukurešta i nazad.
Quality refers both to the constructions that will exist in Baneasa, the materials used and the design, as well as to the quality of life it proposes – peaceful, close to nature, together with the family.
Kvalitet gradnje vrlo često pati kada se gradi na brzinu, sa nerealnim rokovima, pod pritiskom, kako bi se novi moćnici što pre uselili u svoje velike kuće na periferiji. Kada podrumi tih velikih kuća krenu da plave već sa prvim prolećnim kišama, onda je tu i dalje iluzija kvaliteta života da čini novopečene zarobljenike svojih zatvorenih zajednica srećnim. Peaceful se može čitati kao ograđeno, sa bodljikavim žicama i stražarima, bez vreve grada i kretanja ljudi okolo.
Finally, Baneasa is “green,” in the sense that it will include in the architectural landscape generous areas of vegetation and choose a pro-ecological approach in everything it will create.
Zanimljivo, diversity, reč koja lepo zvuči i koja se u uvodu spominje kao jedan od glavnih principa, nije objašnjena. Băneasa je nastala iz potrebe da se ta različitost redukuje, a mešanje raznih društvenih slojeva svede na minimum. Ljudi koji u novo naselje dolaze iz drugih delova grada, često autobusom, rade ili u nekoj od novih bogataških vila, ili u prodavnicama, ili na jednoj od mnogobrojnih otvorenih građevina.
Băneasa je napravljena na mestu na kojem je ranije bila šuma, sečenjem te šume, i manje je zelena nego što je ikada bila u svojoj istoriji. Toliko o generous areas of vegetation. Ekološki pristup doneo je na hiljade novih vozila, uglavnom velikih terenskih vozila vrlo popularnih u Rumuniji, koja troše svu silu benzina, a koje stanovnici novog kraja smatraju za neophodna pošto je na bivšem seoskom drumu put toliko loš, blatnjav i pun rupa da vožnja u kolima normalne veličine može da predstavlja nepotreban rizik.
Baneasa has a singular architectonic unity – it will represent a mini-city built from the ground up, observing all the requirements of modern city-planning, where houses with large gardens and smart apartments will alternate with parks, playgrounds, and sports courts.
Ovde dolazimo do suštinske protivrečnosti – ako je novo naselje zaista integrisano u grad, zašto mu je onda potrebno da bude mini-city? Inače, od početka građenja Bănease već je napravljena sva sila stambenih jedinica, najveći shopping mall u Rumuniji, mnoštvo poslovnih zgrada i konstrukcija od betona svih vrsta. Parkovi, igrališta i sportski tereni, pretpostavljam, dolaze kasnije, samo se postavlja pitanje na kojem prostoru.
Baneasa will function according to a set of community rules that will help to create a safe and healthy environment, a pleasant and relaxing atmosphere.
Opet ograde, i zdrava okolina nastala sečom šume. Bio sam u nekoliko kuća kod ljudi koji žive u ovom novom raju. Kuće su im zaista lepo izgledale iznutra, prostrano i luksuzno, poneka je imala i bašticu, ali se do svega dolazilo po blatu i uskim drumovima po kojima ima više pasa lutalica nego slučajnih prolaznika. Iz svoje stambene jedinice ovde ljudi izlaze samo automobilom, deca osim svoje kuće nemaju gde da se šetaju ili igraju, ne postoji nikakav komunalni prostor – osim trgovinskih centara.
The whole complex is built in the middle of nature, using the idea of transparency as a starting point – one can see the forest through the large windows.
“One can see the forest through the large windows” do te mere je već samo po sebi kvintesencijalni vapaj civilizacije koja je izgubila kontakt sa prirodom da skoro i nije potrebno dolivati ulje na vatru, a dolivanjem bi se došlo do činjenice da se kroz većinu prozora vide prašnjava gradilišta, još betona, stakla i puteva sa zagušenim saobraćajem.
The commercial center is the resistance piece of the commercial platform, offering a unique blend of shopping, services, gastronomy for the most refined tastes, bringing a new lifestyle to its visitors.
Veliki Băneasa City Shopping otvoren je sredinom aprila. Jedino novo što je doneo su neke marke odeće kojih navodno do sada nije bilo na prodaju u Rumuniji. Način života u kojem je shopping mall centar društvene aktivnosti već odavno nije nov, čak ni u Bukureštu, gde već postoji nekoliko takvih, doduše ne tako velikih a možda ni tako uređenih trgovinskih centara kao što je Băneasa.
Sve u svemu, Băneasa je neka vrsta monumentalnog spomenika čarima tranzicije, svedočanstvo o jednom vremenu koje je otkrilo novu finansijsku moć i na neki način stvorilo novu grupu ljudi sa novim zahtevima, i koje će u ovom slučaju ostaviti svoj trag darujući još jedan urbanistički apsurd gradu urbanističkog apsurda, Bukureštu.